JOSIP RUNJANIN JE UGLAZBIO HRVATSKU HIMNU

Popijevka “Lijepa naša domovino” nastala krajem 1848., danas je državna himna Republike Hrvatske za koju je tekst 1835. godine napisao Antun Mihanović, a uglazbio ga 1846. Josip Runjanin. Iako nije posve sigurno tko je kompozitor, ali se u drugoj polovici 19. stoljeća uvriježilo mišljenje da je to Josif Runjanin, Srbin kršten u pravoslavnoj crkvi u Vinkovcima. Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. je bio kadet u graničarskom pješadijskom puku br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka skladana u Glini. Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma s 16 taktova. Običaj je da se pjevaju samo četiri kitice: prva i druga, te pretposljednja i posljednja.

Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine “glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom”. Iako sabor nije reagirao, “Lijepa naša” je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prilikama se izvodila odmah iza Carevke. Kad je Hrvatska 29. listopada 1918. stekla (kratkotrajnu) nezavisnost, Sabor je pjevao “Lijepu našu”. Također se neslužbeno pjevala između dva svjetska rata. Za vrijeme 2. svjetskog rata bila je službena himna Nezavisne države Hrvatske, ali se izvodila i na područjima Hrvatske pod kontrolom partizana. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne.

Službeni status “Lijepa naša” dobila je 29. veljače 1972. godine ustavnim amandmanom prema kojem je proglašena službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske. Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske, a njezin tekst i notni zapis utvrđeni su Zakonom o grbu, zastavi i himni.

Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje je često zalazio u društvo ilirskih domoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina”. Točna godina nastanka nije poznata, ali se obično uzima 1848. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta izvedena prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ.

Josip (Josif) Runjanin rođen je u Vinkovcima 8. prosinca 1821. godine. Cincarskog je podrijetla od prebjega iz Srbije, grčko istočne vjere. Tu završava pučku školu i četiri razreda gramatikalne gimnazije, dok peti pohađa u Srijemskim Karlovcima. Godine 1838. odlazi na vojnu akademiju u Austriju. Ubrzo je poslan kao kadet na Vojnu granicu u Glinu (1840.) pod zapovjedništvo pukovnika baruna Josipa Jelačića. Za vrijeme svoga vojnikovanja napredovao je od kadeta do potpukovnika, kada je umirovljen 1871. godine. Sudjelovao je između 1848. i 1866. u četiri ratna pohoda u Italiji i u 43. godini oženio se kćeri umirovljenog kapetana T. Perakovića. Godinu dana poslije ulazi u Hrvatski sabor kao predstavnik Prve banske pukovnije (1865.) iz Gline za vrijeme bana Josipa Šokčevića.

Kao dječak glazbeno je nadaren, svira i pjeva. U Glini ga glazbeno podučava tamošnji glazbeni vojni kapelnik Josip Wendel. Pod utjecajem zapovjednika Jelačića oduševio se za ilirskim narodnim preporodom. Godine 1844. njemu u čast komponira napjev na tekst Ivana Trnskog “Ljubimo te, naša diko”. Družeći se s ilircima došao mu je u ruke tekst pjesme Antuna. pl. Mihanovića “Horvatska domovina”, objavljen u Gajevoj Danici 1835. Pjesma mu se dopala pa je komponirao melodiju, a vojni kapelnik je napjev priredio za muški kvartet i vojnu glazbu. Prva izvedba se dogodila u kući trgovca i ilirca Petra Peleša u Glini. Popjevka je postala veoma popularna u svim hrvatskim zemljama i pjevala se ravnopravno s Gajevom “Još Hrvatska ni propala” u raznim prigodama.

Kasnijim je istraživanjima otkriveno, da je na Runjanina prilikom pisanja ove melodije utjecala jedna arija (O sole piu ratto) iz trećeg čina talijanske opere “Lucia di Lammermoor”, autora Gaetana Donizettia. Godine 1861. popijevku je harmonizirao i notirao V. Lichtenegger, a dvadest godina poslije ponovno na nju ukazuje osječki muzikolog Franjo Kuhač u svojoj zbirci “Južno-slovjenske narodne popievke”.

Zagrebački gradonačelnik dr. Milan Emil Amruš priređuje veliku Hrvatsko-Slavonsku gospodarsku izložbu sredinom kolovoza-listopada 1891. godine. Početkom rujna održavaju se pri izložbi svečanosti “Hrvatskog pjevačkog saveza” na kojima se bira hrvatska himna. Tri su prijedloga za himnu: “Bože živi blagoslovi” Petra Preradovića, glazba Ivan pl. Zajca; “Hrvatska himna”, Huge Badalića, glazba I. pl. Zajc; i “Hrvatska domovina” Antuna pl. Mihanovića, glazba Josipha Runjanina. Najveće odobravanje i ushićenje nazočnih doživjela je treća izvedba koja otad postaje hrvatska himna “Lijepa naša domovino” po prvim stihovima. Inače, veći dio glazbenih djela ovog glazbenika časnika je zagubljen.

Josip ili Josif Runjanin je, postavši potpukovnikom, umirovljen 1871 . Nastanio se u Novom Sadu gdje je umro 2. veljače 1878. godine i sahranjen je na pravoslavnom tzv. Uspenskom groblju.

 

 

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

Da bi vazda sretna bila!

 

Mila kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina,

Mila kuda si nam ravna,

Mila kuda si planina!

 

Teci Dravo, Savo teci,

Nit’ti Dunav silu gubi!

Sinje more, svijetu reci,

Da svoj narod Hrvat ljubi!

 

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrašće bura vije,

Dok mu mrtve grobak krije,

Dok mu živo srce bije!

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.