JANKO BARLÈ JE ISTRAŽIVANJEM OMOGUĆIO RAZUMIJEVANJE KONTINUITETA HRVATSKOGA GLAZBENOG STVARALAŠTVA
Svećenik, povjesničar, etnograf i pisac Janko Barlè, podrijetlom Slovenac, rođen je 12. ožujka 1869. u mjestu Budanje kod Vipave u Sloveniji. Osnovnu školu polazio je u Podzemlju na Kupi kamo se njegova obitelj preselila 1872. godine, a gimnaziju u Novom Mestu (1879.–1884.), Karlovcu (1884.–1886.) i Zagrebu (1886.–1888.). Glazbu je učio tijekom školovanja, prvi učitelj glazbe bio mu je njegov otac Ivan, učitelj i orguljaš, te kod franjevca Hugolina Sattnera u Novom Mestu i Franje Vilhara Kalskog u Karlovcu. Dok je bio član Glazbenog društva bogoslova Vijenac u Zagrebu učio je svirati violinu.
Diplomirao je 1892. na Bogoslovnome fakultetu u Zagrebu te je iste godine zaređen za svećenika i godinu je dana službovao kao kapelan u Garešnici. Poslije je bio vjeroučitelj u zagrebačkom Zavodu za gluhonijemu djecu, a 1916. dobio je mjesto aktuara, bilježnika i arhivara u Zagrebačkoj nadbiskupiji gdje je sve do 1938. godine bio ravnatelj nadbiskupskoga ureda. Istodobno je obnašao još nekoliko dužnosti: od 1904. bio je prebendar, nadbiskupov tajnik bio je od 1911., a kanonik prvostolnog kaptola postao je 1916. Tijekom studija zanimala ga je etnografija, a rad u nadbiskupskom uredu omogućio mu je uvid u arhiv te je napisao brojne etnografske tekstove i objavio nekoliko zapaženih rasprava u Ljetopisu Matice slovenske, Domoljubu i Slovenskom gospodaru.
Barlè je također autor velikog broja radova iz povijesti Zagreba, Turopolja, Slavonije i Zagrebačke nadbiskupije. Bavio se i poviješću crkvenih redova u Hrvatskoj, ali i poviješću zdravstva. Jedna od Barlèovih značajnih knjiga je O zdravstvu staroga Zagreba. Rezultat je istraživanja liječništva i ljekarništva u prošlosti grada Zagreba (od 13. stoljeća do 1800.) u kojem je obuhvatio postojanja i djelovanja svih bolnica, sirotišta, kupališta na gradečkom i kaptolskom području, prikaz liječnika i ljekarnika, načine liječenja raznih bolesti, te postupanja u slučaju epidemije.
Istraživao je i povijest glazbe, ali zanimao ga je i suvremeni glazbeni život Zagreba i Hrvatske. Tekstove o hrvatskoj glazbenoj prošlosti objavljivao je u tada najvažnijem hrvatskom glazbenom časopisu Sv. Cecilija koji je godinama uređivao, a bio je i urednik Književnog društva Sv. Jeronima. Radove je objavljivao i u Katoličkom listu, Obzoru, Prosvjeti, Viencu, Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskoga arhiva, Liječničkom vjesniku. Važnija njegova djela su Povijest župa i crkava zagrebačkih, 1–2 (1896.–99.), Josip Juraj Strossmayer (1900.) i Zagrebački arhiđakonat do g. 1642 (1903.).
Kao član Društva hrvatskih književnika Barlè je sudjelovao u javnom i kulturnom životu, bio je predsjednik Cecilijina društva, potpredsjednik Hrvatskoga zemaljskog glazbenog zavoda i odbornik Filharmoničkog društva. Godine 1921. postao je dopisni član JAZU, danas HAZU. Barlè se bavio književnošću, crkvenom poviješću, poviješću zdravstva, etnografijom, ali ponajviše se bavio poviješću glazbe. U svojim pjesmama, pričama i putopisima koje je počeo pisati na slovenskom i uskoro na hrvatskom jeziku još kao gimnazijalac, iskazivao je ljubav prema domovini, hrvatskoj i slovenskoj, te prirodi. Pisao je i književne osvrte, a tekstove je objavljivao u Dolenjskim novicama, Slovanu, Vrtecu Dom in svet, Angelček, Slovenske večernice… Kao djelatnik u nadbiskupskom arhivu imao je pristup povijesnim izvorima o prošlosti Zagreba, Turopolja, Slavonije, Zagrebačke biskupije, hrvatskih pavlina, franjevaca i isusovaca… te je tekstove o tome objavljivao u Zgodovinskom zborniku, Izvestua Muzejskega društva za Kranjsko, Katoličkom listu, Obzoru, Prosvjeti, Vienacu te brojnim drugim časopisima. Često se potpisivao pseudonimom kao Janko Podgorec ili Janko Komar. Janko Barlè isticao je potrebu proučavanja i oživljavanja hrvatskih crkvenih popijevki, a istraživanjem je omogućio razumijevanje kontinuiteta hrvatskoga glazbenog stvaralaštva i uvid u glazbenu kulturu čak tri stoljeća.
Janko Barlè umro je 8. veljače 1941. u Zagrebu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.