Ivan Berkeš, Zvonar kalvinske kršćanske mađarske crkve u Velikoj Pisanici
Najviše sam volio zvoniti u podne
Kao zvonar kalvinske kršćanske mađarske crkve u Velikoj Pisanici Ivan Berkeš radio je 23 godine. U tome je poslu naslijedio svog oca i dok je bio zvonar nikad nije imao godišnji odmor.
Svaki dan je u točno određeno vrijeme ručno pokretao teška zvona čija mu je zvonjava oštetila sluh.
Što znači biti zvonar crkve?
Velika je to odgovornost jer se izgubi mnogo vremena na zvonjenje, pogotovo kada je pokop i mora se zvoniti svaka dva sata, a nekad, ovisno o želji obitelji pokojnika, i svakih sat vremena.
Jeste li išli na godišnji odmor?
Nije bilo godišnjih odmora, ni odlaska iz Velike Pisanice jer se mora zvoniti za bogoslužje svaki dan i ovisno o ostalim potrebama. Nisam nikad zvonio za zornicu, ali jesam u podne, uvečer, za bogoslužje i pokope pa sam morao biti stalno doma.
Kakva su zvona bila kada je vaš otac bio zvonar, a kakva kada ste ga naslijedili u tome poslu?
Nije bilo razlike, bila su dva zvona uvijek ista i ne znam od čega su napravljena.
Treba li za taj posao velika fizička snaga?
Jedno zvono je teško tonu i trebalo je puno snage za pokrenuti ga. To je najteže, ali kada zazvoni poslije je mnogo lakše.
Mislite li da zvonar mora biti muzikalan?
Mora osjetiti zvuk zvona, ako nema sluha onda zvono tuče ustranu što je znak za uzbunu.
Je li se zvonjava zvona na drugim crkvama razlikovala od one na vašoj? Jeste li po zvuku zvona mogli znati kakav je zvonar?
Zvuk zvona se razlikuje, svako zvono ima drukčiji zvuk, ali da bi se dobio pravi zvuk treba zvono znati povući.
Je li bilo dobrih i loših zvonara?
Bilo je svakavih. Ima i dobrih i loših.
Jeste li vi muzikalni?
Slabo.
Kakva je bila vaša suradnja sa svećenikom? Kako ste vjernike zvonjavom pozivali na misu?
Nije imao nikakve posebne zahtjeve. Prvi put se zvonilo u deset sati, poslije u pola 11, a u 11 sati se zvonilo s dva zvona i onda se ulazilo u crkvu na misu. Zvonilo se pet minuta.
Kako zvone zvona za sprovode?
– Ako umre muško triput se zvoni jednim zvonom i jednom s dva zvona. Za žensku osobu zvoni se dvaput s jednim zvonom, a jednom s dva zvona.
Zašto je takva razlika?
Da bi se znalo je li umrlo muško ili žensko.
Je li se zvonjava razlikovala prema nacionalnosti pokojnika?
– Svima se isto zvonilo.
Je li u vaše vrijeme bio običaj da se zvoni kada se rodi dijete?
Ne, to nije bila tradicija.
Kako se zvonilo za pričest?
– Zvonilo se dva-tri puta, a na kraju mise dva puta.
Kako se oglašavalo zvono na Božić i Uskrs?
– Na Badnjak se zvonilo u šest sati navečer na dva zvona, to je bila jedina razlika u odnosu na ostale blagdane.
U prošlosti su se zvonom širile vijesti. Po čemu su mještani prepoznavali u čemu je problem?
Ako se javljalo da je požar zvono je lupalo ustranu i na prekide udaralo pa su ljudi znali da se nešto događa.
Kada vam je bilo najljepše zvoniti?
U podne jer je poslije bio ručak. Zvonilo se jednim zvonom; din-don, din-don… I kada se ispraćala stara, a dočekivala nova godina. Zvonilo se s dva zvona. Dolazio sam pet minuta prije ponoći, a dvojica su išla sa mnom i nosili smo vino za nazdraviti.
Jeste li zvonili braniteljima?
Da, zvonio sam poginulima. Bilo mi je to vrlo tužno.
Dok slušate glazbu prepoznajete li u nekim kompozicijama interpretaciju zvuka zvona?
– Kako ne bih prepoznao?!
Jeste li ta zvona morali održavati?
– Da, trebalo se penjati na zvonik otvoriti ih i podmazati da ih je lakše vući.
Što je bilo kada se zvono pokvarilo?
Nije se nijednom pokvarilo, jedino je ponekad uže puklo, a to je lako zamijeniti.
Gdje su zvona vaše crkve nabavljena?
– Ne znam. Vrlo davno su napravljena, možda odlivena u Mađarskoj.
Tko je osim ptica bio s vama u zvoniku?
– Tko je god želio. Mladi su se za vrijeme Domovinskog rata penjali na zvonik jer se s njega vidjelo nadaleko.
Je li bilo ljubavnih priča ispod zvonika?
– Bilo ih je, kak’ ne bi bilo. Sastajali su se mladi u tornju i u crkvi i oko crkve.
Je li nekad zvono iznenada zazvonilo?
Da, ako je bilo otvoreno pa netko ušao i povukao uže iz znatiželje.
Stradao vam je sluh zbog zvonarstva. Koja je prednost danas biti zvonar? Ima li u vašem kraju još zvonara?
Ima zvonara i danas, ali se više ne treba penjati na zvonik i potezati zvona. Sada su sva zvona električna pa se uključi struja i zvone prema programu.
Koliko se to razlikuje u odnosu na mehanička zvona?
Potpuno.
U vašem mjestu ima i katolička crkva. Jeste li se dobro slagali s katoličkim zvonarom?
Da, ali rekli su da naša kalivnska crkva najbolje zvoni i da zvono ima najljepši zvuk.
Imate li neku lijepu zvonarsku priču?
Nema ništa posebno, ja sam svoje odradio.
Jeste li svoju ženu koji put odveli na zvonik?
Išla je nekoliko puta.
Tko vam u kući zvoni žena ili vi?
Žena.
Što ste vi onda u toj kući ako je ona zvonarica?
Ja sam zvono.
Da ponovno birate zanimanje biste li bili zvonar?
Sada više ne bih. Teže hodam, kuk me boli, a treba se popeti uz mnogo stepenica na zvonik. Ne znam ni koliko ih je jer ih nikad nisam brojio, ali ne bih to više mogao.