Imbro Berkeš, predstavnik mađarske nacionalne manjine i predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Zagrebačke županije
Rado posjećujem rodni kraj mojih predaka
Prije sedam godina Imbro Berkeš odlučio se društveno angažirati kao pripadnik mađarske nacionalne manjine Zagrebačke županije, a sve zbog toga jer se na tome području nije niti govorilo o Mađarima. Iako je predstavnik mađarske nacionalne manjine bio izabran, praktično nije ni stupio na tu funkciju.
Želio sam da se čuje da u Zagrebačkoj županiji ima Mađara koji nisu imali nikakav doticaj s onima iz Zagreba. Trebao im je netko tko bi ih na području Velike Gorice i u Županiji okupio i povezao s mađarskim kulturno-umjetničkim društvom „Ady Endre“ u Zagrebu.
To me je najviše potaknulo da okupim Mađare Zagrebačke županije. Kada sam preuzeo zastupanje nacionalne manjine na popisu birača imao sam 122 osobe, a na posljednjem popisu bilo ih je 175. Pokazatelj je to da se za ovo vrijeme radilo. Drugi uspjeh je da jedini imam, od posljednjeg popisa stanovništva, porast broja Mađara u Zagrebačkoj županiji, ali i na području cijele Hrvatske, 15 ljudi više nego što je bilo prije deset godina – kaže Imbro Berkeš koji je osim predstavnik mađarske nacionalne manjine Zagrebačke županije i predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Zagrebačke županije. No, s time ne prestaju Berkešove funkcije; ima ih još nekoliko kao i vrlo zanimljivu radnu i sportsku biografiju.
Osim što predsjedam Koordinacijom, predstavnik sam mađarske nacionalne manjine Zagrebačke županije Mičevec i član sam Vijeća mjesnog odbora. Treniram juniore NK „Klas“ i u Upravnom sam odboru kluba. Igrao sam nogomet, bio nogometni sudac od 1975.-1983. godine, a 1982. godine sam položio trenerski ispit i otad treniram mlade nogometaše; juniore i kadete, generaciju od 15 do 18 godina. Može se reći da sam zaokupiran cijelo vrijeme poslom i da mi je tjedan ispunjen maksimalno. Nemam slobodnog vremena i ne mogu reći – e, danas neću raditi baš ništa – kaže Berkeš.
Preci Imbre Berkeša u Hrvatsku su stigli 1876. godine iz okolice grada Barcsa i skrasili se u Velikoj Pisanici u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Imbro Berkeš je rođen 1950. godine u Velikoj Pisanici, općina Bjelovar, njegovi roditelji Šandor i Marija, rođena Čerti, bili su poljodjelci. U obitelji Berkeš govorilo se mađarski, kao i dandanas, a Imbro je kao i ostali njegovi sunarodnjaci pošao u mađarsku osnovnu školu.
Polazio sam, nažalost, samo prvi i drugi razred jer je mađarska osnovna škola zbog manjka učenika ukinuta 1958. godine, ali jezik i običaje nisam zaboravio. Svojim primjerom pokazao sam Mađarima koji su počeli zaboravljati svoj jezik i običaje koliko su važni korijeni i čuvanje identiteta. Slijedila me je moja nećakinja Zlata Berkeš u Velikoj Pisanici koja je predsjednica Udruge Mađara Bjelovarsko-bilogorske županije. Zlata je bila već pomalo zaboravila mađarski, ali je unazad dvije godine okupila Mađare toga kraja u udrugu i mnogo učinila osnivajući radionice i tečajeve za učenje mađarskog. Ima vrlo dobre rezultate, uspostavila je i izvrsnu suradnju s Mađarskom – kaže Berkeš.
U Velikoj Pisanici je do 1982. godine djelovala mađarska udruga „Kalas“ i okupljala Mađare, ali nakon njena gašenja nije bilo više mjesta gdje bi njegovali svoju tradiciju i običaje. No, unazad dvije godine, na Imbrin poticaj i uz Zlatin angažman, osnovana je udruga Mađara u Velikoj Pisanici. Djeca danas uče mađarski, tjedno imaju dva puta po dva sata mađarskog jezika i u školi, što Imbro Berkeš drži velikim uspjehom.
Berkeš je bio posebno aktivan i na osnivanju Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Zagrebačke županije jer je smatrao da će pomoći učinkovitoj i bržoj realizaciji planova i programa nacionalnih manjina kojima je primarni cilj sačuvati nacionalni identitet učenjem maternjeg jezika.
Imbro Berkeš je vrlo rano napustio roditeljski dom, nakon završetka osnovne škole došao je školovati se u Zagreb. Nakon završenog automehaničarskog zanata, uz rad je završio školu za KV vozača, a potom i srednju školu za tehničara cestovnog prometa i stekao zvanje kontrolor unutarnje kontrole prometa u cestovnom prometu.
Zaposlio se 1971. godine u Kemoboji i obavljao razne poslove; transportni radnik, automehaničar, vozač, šef voznog parka i s toga radnog mjesta je 1997. godine otišao u mirovinu zbog doživljene nesreće na radu.
Uz posao bavio sam se i sportom, nogomet sam počeo igrati još u rodnom mjestu i nastavio u Zagrebu kao igrač, poslije sam postao nogometni sudac, delegat i trener s B licencom Nogometne akademije Hrvatskog nogometnog saveza. Član sam brojnih sportskih udruga, politički angažiran na lokalnoj razini s ciljem razvoja sporta, ponajprije nogometa, i vanjski sam suradnik turističke zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije. Za predstavnika mađarske nacionalne manjine za Zagrebačku županiju kandidiran sam i izabran 2007. godine – kaže Berkeš koji živi u Mičevcu u okolici Velike Gorice gdje u vlastitoj kući ima i ured.
Javnost ima stereotipnu predodžbu kada se govori o nacionalnim manjinama; prve asocijacije su folklor i nacionalna kuhinja što je vrlo važno, ali identitet se čuva prvo znanjem maternjeg jezika i njegovanjem tradicije. Berkeš tvrdi da je što se tiče jezika vrlo loše stanje jer u Zagrebačkoj županiji vrlo mali broj pripadnika mađarske nacionalne manjine govori, čita i piše mađarski.
Išli smo na to da zajedno s Gradom Zagrebom organiziramo tečajeve da bi ljudi naučili pravilno govoriti mađarski i mogli nešto i napisati na tome jeziku. Mnogi su zaboravili mađarski, gotovo kao što sam i ja do unazad sedam godina. To nije niti čudno jer su Mađari na području Zagrebačke županije raštrkani i nije bilo aktivnosti koje su ih spajale. Smatram da na ovome području ima još oko tridesetak Mađara koji su se vjerojatno izjasnili kao Mađari, ali se nisu upisali u popis birača. Vrlo mnogo truda i vremena ulažem u to da što više mladih uči maternji jezik i to ne samo kada se radi o pripadnicima mađarske nacionalne manjine, nego i ostalih. Posljednjih godina je mnogo mladih u gradu Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji, posebno otkako sam se angažirao preko folklora i radionica, pokazalo zanimanje za učenje jezika, kako za mađarski tako i za jezike drugih nacionalnosti, odnosno onih kojima pripadaju – kaže Berkeš koji ističe važnu ulogu Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Zagrebačke županije u očuvanju nacionalnog identiteta.
Osnivajući Koordinaciju računali smo da ćemo budemo li zajednički nastupali u Zagrebačkoj županiji ostavariti veće rezultate nego što smo ih imali pojedinačno kao nacionalna manjina. To nam je bio jedini moto za osnivanje Koordinacije. Bolja suradnja bi trebala biti i između nas; češće se održavaju sastanci pa se međusobno više potičemo na rad.
Zajedničkom suradnjom ćemo mnogo više napraviti s obzirom da zajednički nastupi pokazuju što se radi. Mislim da će Koordinacija mnogo bolje prezentirati naš rad u Zagrebačkoj županiji – kaže Berkeš zahvalan institucijama Zagrebačke županije na vrlo dobroj podršci. Berkešu se obraćaju pripadnici mađarske nacionalne manjine s području Zagrebačke županije, ali i šire jer ga mnogi poznaju.
Godinama sam radio kao vozač direktora i proputovao cijelu bivšu državu, a vrlo dobro poznajem ovaj dio, kao i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Uvijek sam na raspolaganju bilo kojem pripadniku nacionalne manjine, ne samo mađarske nego i ostalih. Ako nije u stanju doći u Zagreb, nađem načina za stupiti u kontakt i pošaljem ga u instituciju gdje se treba obratiti i povežem s predstavnikom njegove nacionalne manjine u kraju iz kojeg dolazi. Ljudi me poznaju i zbog toga mi se obraćaju jer nikada neću reći ne – kaže Berkeš koji je uspostavio iznimno dobru suradnju s Mađarskom.
Radim na principu sporazuma s predsjednikom hrvatske samouprave u gradu Kaposvaru. Potpisali smo taj sporazum prije sedam godina i na obostrano zadovoljstvo je suradnja odlična. Stalno smo prisutni jedni drugima na sastancima, priredbama i raznim svečanostima. Mi njima odemo u Mađarsku uveličati raznorazne blagdane, a oni dođu k nama na naše zabave. Cilj nam je uspostaviti i gospodarsku suradnju pa se i na tome nešto radi da ne ostane sve samo na folkloru. Osim toga, sada smo ponovno svi u istoj zajednici država u Europskoj uniji – kaže Berkeš koji u Kaposvaru ima bratića po očevoj i bakinoj liniji s kojim se vrlo često čuje telefonski. Posjećuju se i dobro razumiju jer Berkeš čita, piše i govori mađarski i rado posjećuje rodni kraj predaka. Isto tako obožava glazbu i ples, te mađarsku nacionalnu kuhinju.
S obzirom na moj temperament, može se reći da je čardaš na vrhu moje glazbene top ljestvice. Veseljak sam, volim pjevati i plesati, volim se zaigrati jer krv nije voda. Strašno volim starogradske pjesme i romanse, te violinu koja mi je iznad svega.
Uz dobru glazbu ide i dobra hrana i najviše volim paprikaš. Rado kuham fiš paprikaš, pileći paprikaš i razne gulaše. Paprikaši su mi prvi, malo ljuća paprika je broj jedan u mađarskoj kuhinji, ali ako treba ja sebi još dodatno zaljutim – kaže Berkeš koji zahvaljuje medijima koju si pratili i prate njegove aktivnosti vezane za nacionalne manjine Zagrebačke županije.
Mnogo su mi pomogli mediji; Z1, TV Jabuka, TV Plus, radio i drugi jer sam gostovao u brojnim emisijama, ali i moji osobni kontakti. Te emisije su dostupne u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i u Zagrebačkoj županiji pa se zahvaljujući i promidžbi sve pokrenulo jer su se ljudi osvijestili i shvatili da imaju priliku napraviti nešto za sebe.