HERMAN BOLLÉ GRADITELJ I OBNOVITELJ HRVATSKE METROPOLE

Hermann Bollé je ostao u povijesti zapisan kao najveći zagrebački arhitekt i obnovitelj. Njegovim djelovanjem Zagreb je dobio prepoznatljivu vizuru, te neke od najljepših djela arhitekture s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Rođen je 1845. godine u Kölnu, intelektualno se oblikovao studirajući u Beču, a po dolasku u Zagreb, gdje je bio intenzivno povezan s Izidorom Kršnjavim, svojim je radom na arhitekturi prostora javne namjene preobrazio dotad provincijski grad u punokrvno europsko središte.

Odmah po dolasku u Zagreb 1879. godine započinje zasigurno i svoje najveće arhitektonsko djelo, Mirogojske arkade koje sa svojih 20 kupola čine pravi muzej na otvorenom. Mirogoj je zapravo njegovo nedovršeno djelo, jer je njegova zamisao bila sagraditi Arkade oko cjelog groblja.

Herman Bollé (Köln, 1845. – Zagreb, 1926.) ubraja se u skupinu najvažnijih i najpoznatijih, ali i najkontroverznijih hrvatskih arhitekata. Rođen je u Kölnu na Rajni 1845. godine, gradu koji je upravo u tom vremenu postao rasadnikom neogotike u Europi zahvaljujući velikom projektu dovršavanja tamošnje katedrale, jedne od najvećih spomenika europskog srednjovjekovlja. Rastao je zajedno s katedralom čija ga je arhitektura fascinirala i usmjerila prema graditeljskoj profesiji. Nakon školovanja na obrtnoj školi u Kölnu radi u očevu zidarskom poduzeću pa potom prelazi u atelier uglednoga njemačkog arhitekta, specijaliziranog ponajprije za sakralnu arhitekturu, Heinricha Wiethasea.

Godine1872. seli u Beč gdje se zapošljava kao suradnik u atelieru, u to vrijeme u Austro-Ugarskoj, najslavnijega neogotičara Friedricha von Schmidta kako bi radio na njegovim mnogobrojnim projektima od Basela u Švicarskoj na zapadu do Kijeva u Ukrajini na istoku. Isprva surađuje na opremanju niza bečkih crkava (neogotičkih župnih crkava u bečkim četvrtima Fünfhausu, Brigittenauu i Weißgärberu), te na zgradi Austrijske nacionalne banke, izvedenoj u stilu njemačke neorenesane, da bi se od 1875. počeo specijalizirati za Schmidtove projekte u Hrvatskoj.

U prosincu 1875. u Rimu, kada je za Schmidta pripremao crteže renesansnih spomenika koji su trebali služiti kao polazište pri projektiranju zagrebačke palače Akademije, susreće se s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom i prvim hrvatskim povjesničarom umjetnosti Isom Kršnjavim, koji ga, prepoznavši u njemu golem talent, počinju usmjeravati prema Hrvatskoj. Ubrzo potom Schmidt mu povjerava rad i na razradi projekata za đakovačku katedralu te za restauraciju Crkve svetog Marka u Zagrebu.

Ključan zajednički projekt Schmidta i Bolléa u Hrvatskoj, restauracija zagrebačke katedrale, nagnat će ga 1879. na konačno preseljenje u Hrvatsku. Živeći i radeći pet desetljeća u Zagrebu Bollé je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatske arhitekture, umjetničkog obrta, u obrazovanju mladih arhitekata i obrtnika te izgradnji grada Zagreba. S realiziranih oko 150 projekata ubraja se i u najproduktivnije hrvatske arhitekte.

Važnu ulogu u razvoju grada pod Sljemenom imali su prvi zagrebački urbanist Milan Lenuci i najpoznatiji zagrebački arhitekt Hermann Bollé. Zbog sve većeg opsega arhitektonskog posla u Hrvatskoj Bollé se od 1878. trajno nastanjuje u Zagrebu. Po dolasku u Zagreb najprije sa suprugom stanuje kod poznanika, da bi naknadno sagradio vlastiti dom u Žerjavićevoj 4.

Iako su zgrade koje je projektirao smještene diljem Hrvatske (Đakovačka katedrala, 1876.-1883.; Gimnazija u Osijeku, od 1880.; grobna kapela Pejačević u Našicama, 1881., grobnica obitelji Jelačić u zaprešićkim Novim dvorima, 1884.) Bollé se smatra graditeljem i obnoviteljem Zagreba. Neke od najpoznatijih građevina koje je napravio ili restaurirao, uz spomenutu Zagrebačku katedralu i njezin nadbiskupski dvor, te Crkvu sv. Marka su: pročelje Crkve sv. Katarine (nakon 1880.), zgrada palače HAZU, Evangelička crkvena općina Zagreb (1881.- 1884.), Crkva u Remetama (od 1881.), zgrada Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole (1882.-1892.), palača Pongratz na Jelačićevu trgu (1882.-1884., srušena između dva rata), grkokatolička crkva Sv. Ćirila Metoda (1883.-1885.), kompleks groblja Mirogoj (arkade, mrtvačnica, kapela Krista Kralja, kapela na pravoslavnom dijelu groblja i brojni spomenici, 1883.-1914.), fontana na Zrinjevcu (1891.-1893.), Meteorološki stup na Zrinjevcu (1894.), ograda i portal Botaničkoga vrta (1894.) i mnoge druge.

Uz arhitektonsku djelatnost po kojoj je najpoznatiji, opsežna je Bolléova društveno-kulturna i pedagoška djelatnost. Bio je aktivan član Društva umjetnosti. Jedan je od osnivača i ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt, te Obrtne škole u čijem okviru je osnovao i Graditeljsku školu koju je i vodio pune 32 godine.

Iako je u doba banovanja Khuena-Héderváryja smatran neslužbenim državnim arhitektom, Bollé je u povjesničaru Gjuri Szabi imao velikog protivnika. Szabo je oštro kritizirao velikog graditelja da je uništio povijesnu jezgru Zagreba, te počinio veliki kulturocid rušenjem Bakačeve kule 1906. godine.

Svakako treba istaknuti neke zanimljivosti vezane uz velikog raditelja. Jedna od njih je da je po njegovom nacrtu napravljen gradonačelnički lanac grada Zagreba, koji se u današnje vrijeme koristi samo u svečanim prilikama.

Druga zanimljivost je nešto novija i vezana je uz zagrebačku katedralu. Naime, u siječnju 2014. godine prilikom restauracije katedrale, na 102. metru južnog zvonika zagrebačke katedrale iza natpisa A. D. 1898., u staklenoj kapsuli na dva pergamenta pronađena je pisana poruka Hermanna Bolléa. U poruci je Bollé napisao: “A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica… da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod.” Kako su oba pergamenta bila uništena vlagom tek su postupkom u laboratoriju Hrvatskoj državnog arhiva uspjeli dešifrirati tko ih je ostavio.

Nakon što je Zagreb i okolicu 9. studenoga 1880. pogodio jak potres Bollé dobiva ulogu glavnog restauratora brojnih stradalih sakralnih i profanih građevina. Upravo restauriranje spomenika predstavlja najkontroverzniji segment njegova opusa. Srednjovjekovne je crkve restaurirao uklanjajući s njih ožiljke kasnijih epoha, nastojeći ih vratiti u prvobitno idealno stanje pri tome često nemilice izbacujući vrijedne renesansne i barokne umjetnine. Najvažniji mu je restauratorski zahvat zagrebačka katedrala, koja svoja današnja pročelja i unutrašnjost duguje uvelike Bolléovom zahvatu. Restaurirao je i gotovo sve ostale sakralne građevine Zagreba: franjevačku, pravoslavnu i grkokatoličku crkvu, Svetu Mariju na Dolcu, remetsku župnu crkvu, a izvan Zagreba hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici, manastir Grgeteg na Fruškoj Gori, sabornu crkvu u Pakracu, iločku franjevačku crkvu i mnoge druge.

Osim restauriranja starih Bollé je podigao i brojne nove sakralne građevine, zbog čega ga je zagrebački tisak 19. stoljeća zvao hramograditeljem. Evangelička crkva u Zagrebu, župne crkve u Granešini, Erdeviku, Tounju i mnoge druge primjer su njegova neumorna talenta.

Projektirao je u gotovo svim neostilovima karakterističnim za kasno 19. stoljeće. Sakralne građevine katolika i protestanata projektirao je u neogotičkom stilu, a pravoslavnih u neobizantskom. Javne i stambene građevine najčešće je gradio u neorenesansnom stilu. U suradnji s Kršnjavim pokušao je stvoriti i posebni hrvatski narodni stil u graditeljstvu, a nakon 1900. godine projektirao je i u secesiji. Stil je kod Bolléa odraz funkcije objekta.

Restaurirajući katedralu stvorio je, po srednjovjekovnim uzorima, katedralnu radionicu iz koje će kasnije niknuti Obrtna škola i s njom vezan Muzej za umjetnost i obrt. Vođen idejama Gottfrieda Sempera da se počeci arhitekture i svih grana likovnih umjetnosti mogu naći upravo na polju umjetničkog obrta, u tekstilnim i keramičkim radovima, neumorno je radio na njegovu unaprjeđenju u Hrvatskoj. Profesori i učenici Obrtne škole postali su mu glavni suradnici te izvođači njegovih projekata na brojnim realizacijama po cijeloj Hrvatskoj.

Hermann Bollé pokopan je na mirogojskom groblju, a Zagreb mu se odužio imenovanjem aleje koja ide od Instituta Ruđer Bošković prema Mirogoju. Povodom 170. godišnjice rođenja Hermana Bolléa, Muzej za umjetnost i obrt organizirao je 17. travnja 2015. veliku izložbu posvećenu najvećem zagrebačkom arhitektu. Autor izložbe bio je Dragan Damjanović.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.