GRADITELJ ORGULJA MIHAEL HEFERER NAJZASLUŽNIJI JE ZA RAZVITAK ORGULJARSTVA U HRVATSKOJ

“Prva hrvatska gradiona orgulja, harmonija i glasovira” osnovana je u Grazu 1849., a njen osnivač i vlasnik Mihael (Mijo) Heferer (1825.–1887.) najzaslužniji je za razvitak orguljarstva u Hrvatskoj. Radionicu orgulja Heferer je 1868. preselio u Hrvatsku, najprije u Karlovac. Od 1870. do danas radionica Heferer djeluje u Zagrebu i orgulja gradi četvrti naraštaj obitelji Faulend Heferer. Mihaela je naslijedio Ferdo Heferer (Graz, 1853. – Zagreb, 1928.), Ferdu je naslijedio August Faulend Heferer (Graz, 1881. – Zagreb, 1944.), Augusta je naslijedio Ivan Faulend Heferer (Zagreb, 1927.), a Ivana ponovno nasljeđuje pripadnik obitelji Faulend Heferer po imenu August (Zagreb, 1951.) te Tomislav Faulend Heferer (Zagreb 1969.). Ova je radionica u 170 godina postojanja sagradila 263 orgulja u crkvama u Austriji, Hrvatskoj, BiH i Sloveniji, od toga je 18 orgulja u crkvama u Zagrebu, a u okolici ih je još dvadeset i devet.

Mihael Heferer orguljarstvo je učio kod J. Krainza u Grazu, a usavršavao se kod J. Loyga u Beču i L. Moosera u Salzburgu. Nakon školovanja otvorio je radionici i od 1849. do preseljenja u Hrvatsku 1868. sagradio je 21 orgulje u crkvama u Grazu, te u Gornjoj Štajerskoj, Mađarskoj i Sloveniji. U Deutschfeistritzu i danas stoje orgulje u izvornom obliku koje je 1860. sagradio Mihael Heferer. U Hrvatskoj je prve orgulje ovaj vrsni majstor glazbala sagradio 1867. u župnoj crkvi u Rečici pokraj Karlovca. Godinu dana kasnije iz Graza je Mihael doselio u Karlovc, a potom se 1870. preselio u Zagreb gdje je otvorio radionicu. Vrlo brzo i u Hrvatskoj je stekao ugled vrsnog graditelja orgulja te je sagradio više od stotinu orgulja po hrvatskim crkvama. Neka od tih orgulja

nalaze se u crkvama u Veleševcu (1874.), Gradecu i Otočcu (1880.), Martinskoj Vesi pokraj Siska, u Donjoj Stubici, Kraljevu Vrhu, Požeškim Sesvetama i Vinskom Vrhu, te Evangeličkoj crkvi u Zagrebu. Najveće orgulje Mihael je sagradio 1882. u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u koje je ugrađeno 18 registara (svirala) i dva manuala. Jedno je orgulje sagradio 1881. u Mostaru u BiH. Mihaelov učenik bio je njegov posinak, odnosno nećak, Ferdo Heferer-Hubmann (Graz, 1853. – Zagreb, 1928.) koji je u radionici počeo raditi 1883., a preuzeo ju je 1887. i nazvao »M. Heferer udova i sin«. Ferdo je nakon usavršavanja u Austriji i Njemačkoj proširio djelatnost te je osim orgulja izrađivao i glasovire i harmonije. Bio je vrstan majstor i orgulje je gradio prema mehaničkom, mehaničko-pneumatskom i čistom pneumatskom sustavu. Iznimno talentiran za gradnju orgulja, Ferdo je kombinirao razne konstrukcije zračnica te patentirao dva izuma. Poznato je da je neke registre gradio po vlastitom shvaćanju, posebno euphonion, baryton, occarinu. U njegovoj su radionici izrađivani svi dijelovi instrumenta, imao je i ljevaonicu za izradu svirala, zbog čega su orgulje koje je gradio precizne, kvalitetne intonacije i punoga zvuka.

Ferdo je u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji sagradio 118 orgulja, a među najboljima su ona u katedrali u Sarajevu (1889.) za koje je kućište izrađeno prema nacrtima J. Vancaša), te u zagrebačkim crkvama sv. Marka (1891.), sv. Vinka Paulskog i sv. Ivana (1899.), sv. Blaža (1911.) i sv. Petra (1924.). Orgulje koja je Ferdo sagradio u crkvi sv. Lovre u Požegi (1895.) nagrađeno je na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Još je niz crkava u Hrvatskoj i BiH u kojima se nalaze orgulja koja je sagradio Ferdo kojega je u poslu naslijedio nećak i učenik August Faulend koji je počeo graditi orgulja s električnom trakturom. No, u njegovo vrijeme zbog velike ekonomske krize između dva sjetska rata u 20. stoljeću smanjena je potražnja za orguljem te je August sagradio samo desetak orgulja od kojih je najpoznatije orgulje ono u župnoj crkvi u Legradu te u kapeli Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa. Osim toga, August je 1935. obnovio i povećao orgulje koje je u Crkvi sv. Marka u Zagrebu sagradio Mihael. Augustov sin Ivan gradnju orgulja izučio je u očevoj radionici, a orguljarstvo je usavršio u tvrtki L. Walckera u Njemačkoj. Izradu glasovira Ivan je naučio u tvrtkama Bechstein i Steinway u Njemačkoj te Bösendorfer u Austriji. Bio je specijalist za restauriranje starih, povijesno vrijednih orgulja te je radionici vratio stari sjaj, proširio djelatnost i primjenjivao najnovije prakse u gradnji orgulja. Sagradio je više od deset novih orgulja, najpoznatija su u župnim crkvama u Blatu na Korčuli (1958.) i Kaštel-Novom (1960.), u franjevačkoj crkvi u Mostaru (1961.), u župnim crkvama u Konjicu i Širokom Brijegu (1964.), Kravarskom (1965.), u franjevačkoj crkvi u Šibeniku i u zagrebačkoj sv. Margarete (1969.) i kapeli Naše Gospe (1970.) te u župnoj crkvi u Dicmu (1998.). Od 1970. Ivan se, kao suradnik Zavoda za restauraciju umjetnina, bavio i restauriranjem starih orgulja prema suvremenim svjetskim normativima. Restaurirao je tridesetak orgulja koja se ubrajaju u kulturnu baštinu u Hrvatskoj a značajnu i u svjetu. Jedne od tih orgulja najstarije su sačuvane orgulje u Hrvatskoj a nalaze se u crkvi sv. Marije u Lepoglavi (koje je najvjerojatnije izradio J. G. Freundt 1649.), te najstarije orgulje u Dalmaciji u crkvi Majke Božje Gusarice u Komiži, graditelja S. Kilarevića (1670)., kao i orgulje P. Nakića u franjevačkoj crkvi u Šibeniku (1762.), kao i ona graditelja A. Römera u crkvi na Trškome Vrhu (1763.), te Daccijeva u samostanskim crkvama na Visovcu (1771.) i u Cresu (1777.), kao i orgulje I. J. Eisla u župnoj crkvi u Svetom Petru u Šumi (1780.) te braće Callido u župnoj crkvi u Milni na Braču (1820.)…

Umjetnička radionica Heferer, tako danas glasi naziv tvrtke, od 1994. svake godine, u suradnji s Koncertnom direkcijom Zagreb, organizira Festival orgulje Heferer na kojemu umjetnici sviraju na restauriranim orguljama diljem Hrvatske. Ovim orguljaškim festivalom obitelj Heferer je, osim razvitku orguljarstva u Hrvatskoj, dala veliki doprinos i čuvanju hrvatske kulturne baštine.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.