FRANTA BURIAN – BARD HRVATSKIH ČEHA
Među kulturnim i društvenim djelatnicima češke manjine u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća najistaknutiji je bio Franta Burian kojeg štuju i pamte i današnje generacije hrvatskih Čeha, prije svega kao autora pjesama za djecu uz koje su odrastale, ali i zbog toga što je bio ne samo pjesnik, nego i pedagog, novinar, urednik, autor studija i publikacija i školskih udžbenika, prevoditelj, kroničar, arhivar, knjižničar, bohemist i enigmatičar. U svojim pjesmama uspio je ponajbolje izraziti život i duh čeških doseljenika u prošlosti i sadašnjosti i stoga bi se Frantu Buriana moglo označiti i kao barda hrvatskih Čeha, tim više što je u svoje doba bio jedini pjesnik u redovima češke manjine i stoga iznimno zaslužan za očuvanje i njegovanje češkog jezika.
Franta Burian rodio se 2. ožujka 1888. u obitelji sitnog seoskog trgovca Jana i supruge Marije u Petrovicama kod Kutne Hore u Češkoj gdje je pohađao osnovnu školu. U Hrvatsku je došao 1902., svojem stricu u Požegu. Ondje je nastavio školovanje u gimnaziji koju je završio 1910. u Zagrebu. Od 1910. do 1912. studirao je teologiju u Pragu, a zatim je upisao studij hrvatskog i latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1917. Počeo je raditi kao profesor u gimnaziji u Gospiću, a 1921. došao je u Daruvar i djelovao do 1940., s kraćim prekidom 1932. kad je bio profesor u Virovitici. Osim hrvatskog i latinskog, u Daruvaru je predavao i češki jezik kao izborni predmet te održavao tečajeve češkog za češke učitelje. Od 1932. do 1940. bio je ravnatelj daruvarske gimnazije. Ponovno je djelovao kao profesor u Virovitici od 1940. do 1944. kada se trajno vraća u Daruvar. Predavao je u gimnaziji do 1949. kad postaje ravnatelj češke osnovne škole.
Kao književnik Franta Burian pisao je i na hrvatskom i na češkom. Još u gimnaziji nastale su njegove dvije zbirke pjesama koje nisu objavljene, jedna na češkom (Bodláčí), a druga, pod nazivom Gimnazijski motivi, na hrvatskom jeziku. Burian je pokazao i veliki interes za enigmatiku pa je pisao zagonetke, rebuse, skrivalice, premetaljke, pitalice, igre riječi i slično. Prve takve uratke objavio je 1903. zagrebački poučni časopis za mladež Pobratim, a iste godine mu je bila objavljena u časopisu Beseda lidů prva njegova pjesma na češkom jeziku. U Pobratimu je 1904. objavljena prva Burianova pjesma na hrvatskom jeziku pod naslovom Hrvatskoj. Nastavio je objavljivati pjesme, pripovijetke, enigmatske radove i članke u časopisima Mali Istranin, Jorgovan, Prosvjeta, Krijes i Mladi Hrvat. Služio se pseudonimima i šiframa Zderadin, Petr Zderadin, Čeněk Němec i J. B. Od hrvatskih književnika najviše je volio Josipa Kozarca o kojem je zapisao: „Kozarac! Kada bi mi bilo suđeno da postanem pisac, najvolio bih biti drugim Kozarcem. Mrtvi kapitali, Proletarci i drugi, koga neće iznesti taj vjerni slikar ravne Slavonije i njenih ravni!“
Dolaskom u Daruvar 1921. Burian se aktivno uključio u aktivnosti češke manjine u sklopu daruvarske Čehoslovačke besede. Radio je kao njen knjižničar, a sudjelovao je i u radu dramske skupine.
Franta Burian među hrvatskim Česima najviše se pamti kao pokretač češkog dječjeg časopisa Dětsky koutek 1928. kojeg je, uz stanku tijekom Drugog svjetskog rata kad časopis nije izlazio, uređivao sve do smrti 1958. Uz brojne suradnike bio je autor većine priloga, a ujedno je i prevodio mnoge pisce na češki. Do kraja života bio je cijenjen među hrvatskim Česima, posebno omiljen među generacijama svojim učenika, ali i djece općenito kojoj je posvetio velik dio svog književnog opusa.
Franta Burian zalagao se za osnutak muzeja u Daruvaru, a brinuo je i o očuvanju povijesnih spomenika pa je početkom 1950-tih godina bio od Ministarstva prosvjete i kulture NR Hrvatske imenovan počasnim konzervatorom za područje Daruvara. Tu je funkciju obnašao više godina i sve prikupljene informacije s terena prosljeđivao je Konzervatorskom zavodu u Zagreb.
Sa suprugom Anom imao je troje djece, Ivana, Boženu i Libuše. Franta Burian umro je 28. studenog 1958. u Daruvaru koji mu se odužio ulicom, a Savez Čeha u Republici Hrvatskoj od 1988. dodjeljuje Nagradu Frante Buriana najistaknutijim manjinskim kulturnim djelatnicima.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.