FRANJO VONDRAČEK BIO JE SVESTRANI PROMICATELJ HRVATSKO-ČEŠKIH ODNOSA

Sa životne scene otišao je Franjo Vondraček, jedan od najistaknutijih čeških manjinskih aktivista, publicist i novinar, predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, neumorni istraživač hrvatsko-čeških veza, promotor Češke u Hrvatskoj i Hrvatske u Češkoj, autor 11 knjiga i četiri dokumentarna filma.

Rodio se 4. rujna 1957. u Zokovom Gaju kraj Orahovice gdje mu je majka, rodom iz Kaptola, radila kao učiteljica. Očeva obitelj rodom je iz Golubinjaka. Po završetku gimnazije u Požegi kao stipendist Saveza Čeha i Slovaka u Hrvatskoj upisuje studij novinarstva na Karlovom sveučilištu u Pragu koji završava kao redovan student, a nakon nostrifikacijskih ispita stiče zvanje diplomirani politolog. Vrativši se u zavičaj, najprije je radio kao novinar na Radio Požegi u i lokalnom Požeškom listu. Franjo Vondraček oženio se Zdenkom Kožić iz Svetog Ivana Zeline gdje se osamdesetih godina i trajno nastanio. Sa suprugom je dobio dvoje djece, sina Aleksandra i kćer Anu. U Svetom Ivanu Zelini radio je kao glavni i odgovorni urednik tamošnjeg radija, a bio je i glavni i odgovorni urednik lista poduzeća Tehnika, kao novinar u Vjesniku te zamjenik urednika u političkom tjedniku Slobodna Hrvatska. Devedesetih godina radio je kao glasnogovornik u Zagrebačkoj županiji, a zatim dugi niz godina kao turistički vodič u nekoliko putničkih agencija, specijaliziran naročito za Prag i Češku.

Od 2007. do smrti bio je predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, biran četiri puta uzastopno na izborima, a 2009. osnovao je Češku besedu Zagrebačke županije kojoj je bio predsjednik do 2013. Osnutak ove češke udruge doista je Vondračekovo životno djelo: Česi u Zagrebačkoj županiji naime žive raštrkano i nisu bili organizirani, sve dok Vondraček nije potaknuo osnutak županijske Češke besede sa sjedištem u Dubravi kraj Vrbovca. Uspjelo mu je okupiti zainteresirane osobe, Čehe i Hrvate češkog porijekla, dobiti potporu županijskih čelnika i institucija i Češka beseda je bila rođena. Vondraček joj je dao zaista mnogo – ne samo što ju je osnovao, nego joj je kreirao i narodne nošnje i grb, njene članove počeo je učiti češki, pobudio kod njih interes za češke korijene i stvorio čvrste temelje za nastavak njene bogate kulturne aktivnosti. Već nakon godinu dana u Besedi su djelovali muški pjevački zbor i instrumentalni sastav, likovna i povijesna sekcija, a započeta je i tradicija edukativnih putovanja u Češku, naravno pod Vondračekovim vodstvom. Franjo Vondraček bio je i član Hrvatsko-češkog društva koje je upravo zahvaljujući Vondračeku uspjelo ostvariti nekoliko važnih akcija u Češkoj.

Iako je svoju djelatnost prije svega doživljavao kao širenje dobrih vibracija u hrvatsko-češkim vezama i kontaktima, Franjo Vondraček stekao je trajne zasluge u novijoj povijesti hrvatsko-čeških odnosa, prije svega svojim pisanim djelima. Još kao mladi student 1981. je u češkom manjinskom tjedniku Jednota rekao da nakon završetka studija novinarstva u Pragu planira biti ili novinar ili povjesničar, a da će mu u tom slučaju ono drugo biti hobi. I doista, postao je novinar, i po struci i po zanimanju, ali dao je velik doprinos boljem upoznavanju povijesti, kako Čeha u Hrvatskoj i Hrvata u Češkoj, tako i povijesti Češke i hrvatsko-čeških odnosa. Knjige koje je napisao ostat će nezaobilazna, pa čak i temeljna literatura svima koje zanimaju ove teme. Kao nekadašnji praški student i višegodišnji turistički vodič bio je jedan od najboljih poznavatelja Češke i hrvatsko-čeških odnosa, što je pokazao svojim publicističkim djelima raznolike tematike. Njegova prva knjiga, Češke povjesnice – dodiri s Hrvatima (2004.), dugo je bila jedini priručnik za povijest hrvatsko-čeških odnosa. Slijedio je turistički vodič Prag (2005.), jedna od rijetkih knjiga posvećenih Pragu i njegovim znamenitostima koju je izvorno napisao hrvatski autor. Važno djelo za upoznavanje s poviješću moravskih Hrvata i njihovu popularizaciju u Hrvatskoj bila je knjiga Hrvati južne Moravske iz 2009., a iste je godine, s Marijanom Lipovcem, objavio temeljno djelo za povijest češke manjine u Zagrebu, Česi Zagrebu – Zagreb Česima, objavljeno i na hrvatskom i na češkom. Na tu se knjigu nadovezala bogato ilustrirana monografija o češkoj manjini u okolici Zagreba, Česi i Moravljani u Zagrebačkoj županiji (2011.). Svestranost u bavljenju hrvatsko-češkim temama Vondraček je pokazao Češkom kuharicom iz 2013., prvim djelom o češkom kulinarstvu na hrvatskom jeziku, a 2014. je objavio knjigu Češki sveci. Velik istraživački pothvat bila je Vondračekova knjiga Česi kajkavci (2017.) u kojoj je uspio prikupiti podatke o gotovo nepoznatim Česima u županijama sjeverozapadne Hrvatske. Ne manji pothvat bila je Vondračekova knjiga Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj iz 2018. koju je napisao zajedno s Marijanom Lipovcem. Ondje je put cjelovito obrađena problematika Hrvata koji su živjeli i djelovali u Češkoj, posebno u Pragu. Knjiga je privukla interes i u Češkoj te je 2020. objavljena i u češkom prijevodu. Povodom desete godišnjice jedine češke udruge u Zagrebačkoj županiji Vondraček je 2020. u suautorstvu s Darkom Dragijom objavio knjigu Češka beseda Zagrebačke županije (2020.). Posljednja Vondračekova knjiga na kojoj je radio već teško bolestan kao da je bila njegov oproštaj sa svim zaljubljenicima u Češku jer u njoj je iznio brojne informacije koje je godinama dijelio kao turistički vodič na putovanjima po Češkoj. Riječ je o knjizi Češka na dlanu, objavljenoj početkom 2021. u suautorstvu s Marijanom Lipovcem koja sadrži osnovne podatke o preko 250 čeških gradova, dvoraca i drugih znamenitosti, djelo kakvo ne postoji na drugim jezicima. Vondraček je bio scenarist četiri dokumentarna filma: Sveti Vojtĕch, prvi Europljanin, Samostan Emaus, Hrvati južne Moravske i turističkog filma o Pragu, a kao novinar objavio je i velik broj članaka o češkim i hrvatsko-češkim temama i u hrvatskim i u češkim medijima, posebno za vrijeme Domovinskog rata.

Ovako raznolik publicistički opus nije ostvario nitko tko se bavi hrvatsko-češkim vezama i po tome je Vondraček usporediv s najvećim češki kroatistom Dušanom Karpatskim koji je uz književne prijevode i književnopovijesne tekstove pisao i kuharice. Uz komunikativnost i pristupačnost Vondračeka je odlikovala velika znatiželja i entuzijazam s kojim se posvećivao svojim temama, a kao novinar i turistički vodič imao je zavidnu lakoću pisanja i govorenja. O Češkoj je doslovno mogao govoriti satima, u što su se mogli uvjeriti svi koji su pod njegovim vodstvom barem jednom putovali u Češku, ili prisustvovali mnogim njegovim predavanjima. Komunikativnost mu je otvarala mnoga vrata i s lakoćom je stjecao suradnike, i u Hrvatskoj i u Češkoj, kao i potporu institucija i pojedinaca. O tome svjedoči i ovaj primjer: kad je s radom Češke besede Zagrebačke županije 2010. upoznao tadašnjeg hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, on je toliko bio oduševljen da se odlučio učlaniti u tu udrugu, iako nema češke korijene. Kolike je pojedince zainteresirao i oduševio za Češku i hrvatsko-češke odnose kroz neformalne razgovore ili na turističkim putovanjima nikad se neće saznati.

Valja podsjetiti i na Vondračekov angažman u podizanju spomen-ploča istaknutim Hrvatima u Češkoj na inicijativu Hrvatsko-češkog društva (Stjepanu Radiću, Josipu Jelačiću i Nikoli Šubiću Zrinskom) te spomenika biskupu Duhu u Dubravi. Bio je inicijator imenovanja Ulice Stjepana Radića u Pragu koja je prihvaćena 2018. Plod Vondračekovog entuzijazma u istraživanju nepoznatih ili zaboravljenih osoba i događaja iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa je i pronalazak groba svećenika i enologa Dragutina Stražimira u Pragu, gdje mu je Grad Sveti Ivan Zelina 2008. podignuo nadgrobni spomenik, a baveći se moravskim Hrvatima uspio je povezati gradove Novi Vinodolski i Břeclav koji su 2020. potpisali sporazum o prijateljstvu. Time se uvrstio među rijetke publiciste čiji talent i energija se nisu iscrpljivali samo kroz pisanje, nego i kroz aktivno djelovanje na području koje mu je predmet interesa.

Zbog svojih zasluga Vondraček je 2013. dobio Povelju Zagrebačke županije, a Hrvatsko-češko društvo mu je 2020. dodijelilo Nagradu „Božidar Grubišić“ za doprinos popularizaciji hrvatsko-čeških odnosa u publicistici i medijima.