FRANJO KOGOJ, ZAČETNIK ZNANSTVENE DERMATOVENEROLOGIJE U HRVATSKOJ

Jedna od značajnih osoba koje su izgrađivale modernu hrvatsku medicinu i pribavile joj ugled u inozemstvu bio je dermatovenerolog i alergolog Franjo Kogoj, ujedno jedan od najznačajnijih Slovenaca koji su djelovali u Hrvatskoj.

Franjo Kogoj rodio se 13. listopada 1894. u Kranjskoj Gori kao sin jedinac liječnika Franza Kogoja i njegove supruge, Bečanke Albine rođene Salzer, također liječnice koja se međutim umjesto radu u zdravstvu posvetila obitelji. Takvo obiteljsko porijeklo Kogoja je također usmjerilo prema medicini. Klasičnu gimnaziju polazio je u Ljubljani i Sankt Paulu. Nakon mature 1913. upisao je studij na Medicinskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, a 1914. bio je mobiliziran te je nakon Prvog svjetskog rata nastavio studij u Grazu i Pragu, gdje je diplomirao 1920. U Pragu je ostao do 1922. kako bi se usavršavao na poznatoj dermatovenerološkoj klinici koju je vodio František Šamberger. Ondje je upoznao svog sunarodnjaka Pavela Šavnika koji je 1923. postao redoviti profesor novoosnovane Katedre za dermatologiju i venerologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zajedno su 1922. objavili znanstveni rad, a 1923. bili su i na prvom sastanku Čehoslovačkog dermatovenerološkog društva u Pragu. Kogoj se od svibnja 1922. do srpnja 1923. usavršavao u Brnu, a u ožujku 1924. Šavnik ga je predložio za svog asistenta. No u srpnju iste godine Šavnik je umro te se Kogoj morao odlučiti o nastavku karijere u Pragu ili u Zagrebu. Odlučio se za Zagreb, ali od prosinca 1924. do prosinca 1925. ponovno je boravio u Brnu te se kao stipendist Rockefellerove zaklade usavršavao u dermatovenerološkoj klinici koju je vodio Antonín Trýb. U Brnu je Kogoj kao asistent predavao kolegij Dermatovenerološka propedeutika. Nakon toga se usavršavao u Wrocławu, Strasbourgu i Parizu, a u Zagreb konačno dolazi 1926. kao suplent iz dermatovenerologije. Iduće godine postao je izvanredni, a 1932. redovni profesor. Kogojevo znanje stečeno na europskim klinikama, kao i njegove upravljačke i organizacijske sposobnosti potakle su snažan razvoj zagrebačke dermatovenerološke klinike (Klinike za kožne i spolne bolesti) kojoj je od 1927. do umirovljenja 1965. bio predstojnik, s prekidom u doba Drugog svjetskog rata.

Zahvaljujući Kogojevoj organizaciji rada Klinika je ubrzo postala jednom od najmodernijih u Europi. Osnovao je histološki te serodijagnostički laboratorij, 1930. je uređena stanica za pokusne životinje, 1931. stanica za dermatološku aktinoterapiju i fizikalnu terapiju, a Kogoj je zaslužan i za uređenje alergološkoga laboratorija, ambulante za profesionalne bolesti i laboratorija za medicinsku biokemiju. Kogoj je u tri navrata bio dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, od 1933. do 1934., od 1946. do 1949. te od 1951. do 1952. Prodekan je bio od 1934. do 1935. te od 1952. do 1957. Kogoj je od 1955. do 1964. ujedno bio i voditelj Dermatovenerološke klinike Medicinskog fakulteta u Ljubljani, a od 1967. do 1974. ravnatelj Instituta za klinička medicinska istraživanja u Zagrebu.

Franjo Kogoj bio je istaknuti član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Za njenog redovitog člana izabran je 1947., a 1950. izabran je za prvog tajnika novoosnovanog Razreda za medicinske znanosti. Na toj je dužnosti bio do 1958., a zatim je do 1973. bio potpredsjednik JAZU. Od 1968. bio je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu, a imao je i počasni doktorat sveučilišta u Grazu, Ljubljani i Beogradu. Bio je počasni ili dopisni član više od 40 znanstvenih društava u svijetu. Kogojevom inicijativom 1965. je osnovan Alergološki centar JAZU na Hvaru.

Kogoja se danas opisuje kao jednog od začetnika znanstvene dermatovenerologije u Hrvatskoj i jednim od najzaslužnijih za razvoj alergologije i kliničke imunologije kao samostalnih disciplina. Kogojeva je teza bila da kožna oboljenja ne postoje sama od sebe, niti sama za sebe i time je dermatovenerologiju izvukao iz konteksta kože i usmjerio ju prema ostalim granama medicine. Njegov znanstveni opus obuhvaća gotovo sva područja dermatovenerologije. Baveći se epidemiologijom i liječenjem sifilisa, dokazao je identičnost patogeneze sporadičnoga i endemskoga sifilisa, uveo pojam „kritički moment“ kao objektivni kriterij za ocjenjivanje vremena potrebnoga za izlječenje te kao dijagnostičku metodu superponiranu epikutanu reakciju. Proučavao je alergiju kao biološki proces, istraživao uzročnost u dermatologiji, razradio i razjasnio problem lokalizacije dermatoza, bavio se sistematizacijom dermatoza, kožnom tuberkulozom, dermatomikozama, kroničnim piodermijama, promjenama na koži reumatičnih bolesnika, keratodermijama, a prvi je opisao mljetsku bolest utvrdivši da je riječ o palmoplantarnoj keratozi koja se nasljeđuje recesivno. Bio je vrstan poznavatelj patohistologije kože, te opisao spongioformnu pustulu kao histološku novinu u svjetskoj dermatovenerološkoj literaturi. Pisao je i o ihtioformnim hiperkeratozama, sklerodermiji, atrofodermiji, eritrodermiji i pruritusu.

Kogoj je objavio oko 230 znanstvenih i stručnih radova, 5 knjiga, monografije i priloge za priručnike i udžbenike. Njegovih 70 znanstvenih i stručnih radova obrađuje alergologijsku i imunobiologijsku problematiku.

Franjo Kogoj umro je u svojoj rodnoj Kranjskoj Gori 30. rujna 1983. Iza njega je ostala bogata ostavština koja je 1990. prenesena u Odsjek za povijest medicinskih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2014. u novoosnovani Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU. Ostavština uz ostalo sadrži 48 diploma i povelja koje svjedoče o stručnim, znanstvenim i društvenim postignućima Franje Kogoja od 1931. do 1976., kao i 55 fotografskih portreta istaknutih svjetskih dermatologa s vlastoručnim posvetama. Predmeti iz Kogojeve ostavštine mogu se do 18. travnja 2021. pogledati na izložbi Između pamćenja i povijesti: Kogojeva zbirka fotoportreta i počasnih povelja koju je u Gliptoteci HAZU organizirao Hrvatski muzej medicine i farmacije, čije su autorice Silvija Brkić Midžić i prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić. Cilj je izložbe informirati javnost i zorno posvjedočiti o ulozi i značenju Franje Kogoja u razvoju hrvatske dermatovenerologije i njenoj afirmaciji na međunarodnom planu, a uz izložbu tiskan je i opsežni katalog od 140 stranica koji sadrži stručno-znanstvene tekstove na hrvatskom i engleskom jeziku s ilustracijama u bojama te cjelovitu katalošku obradu i fotografije svih 110 eksponata.