Dr. sc. Melita Švob: MI NEMAMO GROBOVE, SVE JE OTIŠLO U DIMU KREMATORIJA

Promocija knjige Židovska populacija u Hrvatskoj – Prije, za vrijeme i nakon Holokausta autorice dr. sc. Melite Švob održana je 2. prosinca u  Židovske općine Zagreb. -To je knjiga napisana za nastavnike da imaju materijal za predavanje učenicima u školi i da znaju činjenice o Holokaustu jer je jako važno da se kaže točno i dokumentirano što je bilo. Toliko dugo svi mogući o tome pričaju, ima i negiranja i lažiranja. Ovo su originalni dokumenti koje sam sakupila tijekom dvadeset godina istraživanja, htjela sam da se vidi jedan tok, da se vidi što je Holokaust, ali bez onih strašnih slika. Dala sam presjek kako su nekad Židovi živjeli, da se vidi što je razoreno i da to nije imaginarno; koliko je bilo trgovaca, profesora, doktora, kako su izgledale zajednice te današnju sliku što je reperkusija Holokausta općenito a ne samo u Hrvatskoj, koliko je Europa danas bez Židova, ima nas samo milijun i tristo tisuća u Europi, a prije Holokausta bilo je 16 milijuna Židova. Još nešto sam htjela dati – uvijek sam imala osjećaj da se na nas gleda s pitanjem: zašto ste niste borili, zašto niste protestirali, vas su kao ovce vodili… Međutim, dala sam dokumentaciju koja pokazuje kako su se zajednice borile, koliko su pomagale izbjeglice, kako su skrivale djecu, vadile ih iz logora i organizirali ilegalne škole u onim strašnim uvjetima. Židovi su i u strašnoj situaciji pomagali jedni drugima što se ne zna, krivotvorili su dokumente i tako se spašavali… Jednu ljudsku dimenziju sam htjela dati, a ne samo brojeve, toliko je ubijeno, toliko je ovo… To se zaboravi. Mi nemamo grobove kad idemo na komemoracije jer je sve otišlo u dimu krematorija. U logoru smo imali brojeve, ali hoću pokazati da mi nismo brojevi, mi smo ljudi, solidarni… Zadaća ove knjige je ljudsku dimenziju svemu tome dati. Naravno i drugi su pomagali, Crveni križ je djecu iz vadio logora, bilo je ilegalno skupljalište, djecu su posvajali drugi Zagrepčani, a to se uopće ne zna – kaže Melita Švob koja je Holokaust preživjela kao desetogodišnja djevojčica i zbog toga je napisala ovu knjigu jer želi da se zna kako je Židovima bilo u Holokaustu, ali i poslije.

Nakladnik knjige je Sanja Zoričić Tabaković, predstavnica židovske nacionalne manjine Grada Zagreba i voditeljica Šoa akademije Židovske općine Zagreb. – Meni je jako drago da sam imala priliku biti nakladnik ove knjige jer obrađuje dobrim dijelom temu kojom se bavi Šoa akademija Židovske općine Zagreb. Melitine aktivnosti i njene knjige ostavili su neizbrisiv trag u Židovskoj općini Zagreb i mnoge stvari su od izuzetnog značenja. Jedna od njih je Dokumentacijski centar CENDO koji je osnovala i kojeg vodi već godinama. Centar se bavi svim aspektima židovskog života u Hrvatskoj i u Zagrebu i time je otrgnula od zaborava mnoge ljude i njihove sudbine koje su desetkovane. Ono što treba spomenuti ovdje je Udruga preživjelih iz Holokausta. Melita je vodi već desetljećima i jako je značajna zato što su članovi te udruge, Melita je član, preživjeli jedno od najgadnijih razdoblja u povijesti čovječanstva i trebaju nešto lijepo u životu, a udruga im to sastancima i putovanjima pruža i mislim da je to vrlo značajno. Melita je organizator mnogih konferencija i bila je predavačica na mnogim konferencijama, ali ono što joj je dalo međunarodnu prepoznatljivost su knjige i istraživački radovi. Za našu malu zajednicu koja je zbog Holokausta na izdisaju, 80 posto hrvatske židovske populacije pobijeno je u Holokaustu i od toga se nikad nismo oporavili, pisana riječ je izuzetno važna. Jednog dana kad više neće biti svjedoka toga vremena, a neće biti ni nas koji smo potomci tih ljudi, ostat će samo knjige i radovi koji će biti svjedokom onoga što je bilo i onih koji su bili. Rekla bih da je svojim knjigama obuhvatila svu raznolikost židovstva, od naših naseljavanja na ovim prostorima do onih lijepih rijetkih vremena između dva svjetska rata kada je bio procvat ove židovske zajednice u svakom pogledu, u znanstvenom, u kulturnom, ali obuhvatila je svojim knjigama i ono najgore vrijeme Holokausta kada je ova zajednica bila desetkovana, te poslijeratno vrijeme. Od 20 posto Židova koji su se vratili, 50 posto je iselilo u Izrael. Oni koji su ostali radili su na revitalizaciji ove zajednice. Ovo je velika ostavština, ove knjige nisu samo podatci, dotiču se sudbina pojedinaca i obitelji i mogu ih čitati i laici. Uvijek se kaže da se ne zaboravi, a knjige i pisana riječ je ono što osigurava od zaborava – izjavila je Zoričić Tabaković. O knjizi su govorili prof. dr. sc. Neven Budak i prof. Tena Bunčić, a promocija je izazvala veliko zanimanje publike.