DA NISAM SLOVAK, BIO BIH HRVAT
Pripadnici slovačke nacionalne manjine Zagreba posvetili su književnu večer književniku, publicistu i liječniku Martinu Kukučinu povodom 90-te godišnjice njegove smrti. Održana je u Češkom narodnom domu u Zagrebu, a o Kukučinu i njegovu značenju za slovačku književnost govorila je dr. sc. Zrinka Kovačević s Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kukučin je rođen 1860. u Jasenovoj u Slovačkoj, a njegovo pravo ime je Matej Bencur. Zbog mađarizacije je tijekom školovanja promijenio nekoliko gimnazija, a 1878. počeo je raditi kao učitelj u rodnom selu. Tada je napisao prvu pripovijetku «Na hradskej ceste» te nastavio obrazovanje, u Bratislavi je studirao teologiju, u Pragu medicinu i istovremeno se bavio pisanjem i prevođenjem. Tijekom studija družio se s Hrvatima, a nakon što je diplomirao 1894. dolazi na Brač na mjesto općinskog liječnika, no ostao je u kontaktu s domovinom Slovačkom i u slovačkom časopisu «Slovenske Pohlady» objavljivao pripovijetke i putopise.
Oženio je Hrvaticu i prijateljevao je s hrvatskim književnicima Ivom Vojnovićem i Silvijem Strahimirom Kranjčevićem. U Južnu Ameriku odlazi 1907. gdje boravi u Buenos Airesu, Santiagou i Punta Arenasu gdje je 1916. bio predsjednik društva Dalmacija. Tamo je napisao nacrt romana Mat’ vola, te se nakon osnivanja Čehoslovačke 1922. vratio kući. U Pragu su ga svečano dočekali i ponudili mu mjesto ministra zdravstva, no on se vraća u Hrvatsku gdje od 1923.-1925. živi u Zadru, Splitu, Crikvenici, Lipiku i Zagrebu, te se ponovno vraća u Južnu Ameriku kako bi sredio zaostale poslove i nakon godinu dana vraća se u Lipik. Kukučin je pisao povijesne romane, najviše o Tatrama, bio je predsjednik umjetničkog odjela Matice slovačke, a 1924. postao je član Češke akademije. Tijekom posjeta Tatrama obolio je od upale pluća i umro 21. svibnja 1928. u Pakracu. Pokopan je na Mirogoju u Zagrebu, ali su njegovi posmrtni ostaci preneseni u Turčinski Sv. Martin. U Selcima, gdje je Kukučin napisao svoj prvi roman «Kuća na obronku», kojeg smatraju najboljim realističnim romanom u slovačkoj književnosti, 1931. postavljena mu je spomen-ploča. Kukučin je 16. prosinca 1910. u Punta Arenasu u Čileu, gdje je značajno pridonio radu hrvatske zajednice, izjavio: «Da nisam Slovak, bio bih Hrvat.»
Organizatori književne večeri bili su Matica slovačke Zagreb i Zlatko Jevak, predstavnik slovačke nacionalne manjine Grada Zagreba.