ARMIN HODŽIĆ predsjednik Bošnjačke udruge mladih u Hrvatskoj

MOJ POLITIČKI IDOL JE ALIJA IZETBEGOVIĆ, A VOLIO BIH U BUDUĆNOSTI ŽIVJETI U SARAJEVU

Student politologije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Armin Hodžić nije samo predsjednik Bošnjačke udruge mladih u Hrvatskoj, nego je i najmlađi vijećnik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i jedan od potpisnika Deklaracije o suradnji bošnjačke omladine u Hrvatskoj, Bi Hi Crnoj Gori. Član je Stranke demokratske akcije Hrvatske u kojoj je predsjednik ogranka SDAH Zagreb i glavni tajnik stranke. Ovaj društveno angažirani mladić planira mnogo učiniti za svoj narod, a politički idol mu Alija Izetbegović. Iako je rođen u Zagrebu, Hodžić bi rado u budućnosti živio u Sarajevu jer BiH nosi u srcu, a opušta se slušajući sevdalinke velikana tradicionalne bosanske glazbe Safeta Isovića.

• Na nedavno održanom susretu mladih Bošnjaka Hrvatske u Zagrebu, s gostima iz BiH i Crne Gore, potpisali ste Deklaraciju o suradnju bošnjačke omladine. Koji je cilj Deklaracije?

– Cilj Deklaracije je prvenstveno povezivanje i rad na zajedničkim projektima mladih Bošnjaka u regiji. Deklaracijom je osnovana Koordinacija koja će služiti kao platforma za realizaciju naših projekata. Dosad, sve se svodilo na neformalnu suradnju, ova Deklaracija omogućuje nam da tu suradnju podignemo na viši, institucionalni nivo.

• Sve učestalije je prigodno potpisivanje raznih deklaracija, čak i na najvišim razinama, koje nikad ne budu realizirane. Kako namjeravate realizirati smjernice Deklaracije?

– Kada smo raspravljali o točkama Deklaracije, i nas potpisnike je to pitanje mučilo. Neformalno smo se dogovorili da ćemo uložiti sve napore da to ne ostane samo mrtvo slovo na papiru a formalno, točke sadrže propise koji nas obvezuju. Istina je da danas postoji mnoštvo deklaracija, očito je to “in”, ali mi se ne osvrćemo na njih. Posebno zbog toga jer shvaćam u kojem smjeru ide vaše pitanje s obzirom na nedavne deklaracije koje su uzburkale ionako uvijek nemirne balkanske duhove. Ali takve deklaracije nastaju kao plod nostalgije za nekim prošlim vremenima i pokušajem nekog revizionizma. Naša Deklaracija je temelj za budućnost, i zato čvrsto vjerujem u njen uspjeh.

• Što ćete kao predsjednik Bošnjačke udruge mladih u Hrvatskoj konkreno učiniti vezano za provođenje Deklaracije?

– Već činim! Prije nekoliko dana osnovali smo tim za projekte čija je zadaća isključivo razrađivati i pisati projekte koje planiramo realizirati u iduće dvije godine. Bazirat ćemo se na fondove Europske unije, za koje smatram da nisu dovoljno iskorišteni. Ali kucat ćemo na vrata i vijećima bošnjačke nacionalne manjine, i udrugama, asocijacijama i svima koji predstavljaju Bošnjake u Hrvatskoj. Najesen ćemo predstaviti plan rada u cijeloj Hrvatskoj, obići ćemo nekoliko gradova te nastojati približiti mladim ljudima našu viziju.

• Je li Deklaracija već rezultirala nekim konkretnim planom? Ako jest o čemu se radi, kolika je njegova financijska vrijednost i tko će ga financirati?

– Tjedan dana nakon potpisivanja Deklaracije, dobio sam poziv od Asocijacije mladih SDA BiH da prisustvujem njihovoj sjednici Glavnog odbora u Sarajevu. Oni su također potpisnici Deklaracije, a radi se o organizaciji koja u BiH okuplja oko 30000 mladih. Taj susret smo iskoristili za raspravu i dogovor o budućim aktivnostima. Svi potpisnici su bili na okupu, samo tjedan dana nakon potpisivanja. To dokazuje našu volju za ovim projektom. Kada je riječ o financijama, one ovise o veličini projekta s kojim idemo u realizaciju. Naglašavam, fondovi Europske unije su naša meta. Posebno jer su BiH i Crna Gora zemlje koje teže euroatlantskim integracijama i tu vidimo priliku da Hrvatska prenese svoja iskustva koja je stekla pristupajući istima.

• Kakva je pozicija mladih Bošnjaka u Hrvatskoj kad se radi o obrazovanju, zapošljavanju i integraciji u društvo?

 – U Hrvatskoj kada je riječ o mladim Bošnjacima vodi se velika borba između integracije i asimilacije. Moramo znati da je velika većina mojih vršnjaka rođena u Hrvatskoj. To znači da nisu škole polazili na bosanskom jeziku, čitali bošnjačku literaturu i učili općenito o svojem identitetu. Mnogi od njih se i ne smatraju više nacionalnom manjinom pa samim time i ne konzumiraju svoja Ustavom zajamčena prava. Bošnjačka udruga mladih će nastojati biti faktor koji će voditi računa upravo o takvim segmentima, te pokušavati educirati naše mlade o svojem podrijetlu.

• Koliko je zanimanje ženske bošnjačke populacije za društveni aktivizam i koji je omjer članova i članica Bošnjačke udruge mladih Hrvatske?

– S ponosom ističem da sam u dosadašnjem kadroviranju davao prednost upravo ženskoj populaciji. Neki se šale na moj račun, i kažu da je to zato jer sam mlad i neoženjen. Ali smatram da je u ovom slučaju potrebna ta pozitivna diskriminacija jer, primjerice nikada dosad niti jedna Bošnjakinja nije bila u XII. izbornoj jedinici kandidatkinja za Hrvatski sabor. A osobno poznajem mnogo uspješnih žena, veoma obrazovanih, i ne vjerujem da je riječ o njihovoj (ne) aktivnosti. Smatram da im treba ponuditi jednake mogućnosti. U našoj Udruzi postoje samo dvije funkcije, to su predsjednik i tajnik Udruge. Mjesto tajnice sam prepustio našoj Almi Mehulić, koja ima slobodu djelovanja i njena riječ vrijedi jednako kao i moja, bez obzira na različitost funkcija. A s obzirom na moje obveze i angažmane, nisam siguran da ću svoj mandat odraditi do kraja, s toga bih volio imati nasljednicu na ovoj poziciji.

• Član ste i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Jeste li član i neke političke stranke i vidite li se u budućnosti kao političar?

– Ulazak u Vijeće bio je jedna vrsta iznenađenja. Imao sam samo 19 godina kada su se održali izbori, tada još ni srednju školu završio nisam, i uvjerljivo sam najmlađi član. Član sam Stranke demokratske akcije Hrvatske i tamo trenutačno obnašam dužnost predsjednika ogranka SDAH Zagreb i glavnog tajnika stranke. Već me na određeni način ljudi doživljavaju političarem. Nažalost, kod nas to zanimanje (ako ga se tako može nazvati) ima neke negativne konotacije. Ljudi su apolitični i razočarani u svoje predstavnike. Jako je malo ostalo političara nalik Supilu, Radiću ili iz novije povijesti Aliji Izetbegoviću. Moram istaknuti da sam opsjednut likom i djelom našeg rahmetli predsjednika Izetbegovića. Pročitao sam svako slovo koje je ikada napisao, svaku riječ koju je izgovorio, i učio o svakom potezu koji je povukao. Takva skromnost, mudrost, ljudskost, rađa se jednom u stoljeću. Fali nam danas jedan takav državnik.

• Što je vaše temeljno zanimanje, kojim se poslom bavite, koliko godina imate?

– Trenutačno studiram politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pored toga, kao što sam već naveo, angažiran sam u mnogim sferama koje uključuju realizaciju projekata od šire društvene važnosti. Imam 21 godinu, ali one mi ne predstavljaju barijeru u djelatnostima u kojima djelujem. Često čujem “premlad si”, na to ja se samo osmjehnem, jer u stvarima kojima se bavim mogu sa svakim sjesti za stol i argumentirano raspravljati. Ne jer sam ja nešto pretjerano pametan, već jer ono što radim, radim s iskrenom namjerom i velikom voljom. A s takvim “oružjem” se ne bojim nikoga osim Boga.

• Kad je vaša obitelj došla u Hrvatsku i jeste li rođeni u Zagrebu?

– Moja obitelj došla je u Zagreb 1989., ja sam 1996. rođen u Zagrebu gdje sam i odrastao te stekao temeljno obrazovanje. Nikada nisam ni jednoga dana živio izvan Zagreba.

• Kad čujete riječ domovina pomislite li prvo na Hrvatsku ili na BiH?

– Kompleksno pitanje koje zahtjeva dužu elaboraciju. U mlađim godinama, kada je moje razlikovanje apstraktnijih pojmova bilo na nižim razinama, vjerojatno sam domovinom više smatrao Hrvatsku. Na to je veliki utjecaj imala činjenica da sam rođen i odrastao u Hrvatskoj, te da sam u BiH provodio nekoliko dana godišnje, ako i toliko. Najbolji primjer za to je nogomet, nisam mogao navijati i stvoriti empatiju prema reprezentaciji BiH kada nikada nisam imao priliku gledati njihove utakmice. Danas, kada sam sazrio i formirao se kao osoba, stvari su se izmijenile. BiH doživljavam kao svoju domovinu, ali sam isto tako građanin Republike Hrvatske sa svim dužnostima i pravima koje ta titula nosi. Volio bih se jednoga dana preseliti u BiH, možda u Sarajevo, u kojemu živi moja starija sestra.

• Jeste li tradicionalni i što mislite o ženama koje karijeru stavljaju ispred obiteljskog života?

– Jesam, za sebe kažem da sam umjereni konzervativac. Ali to ne znači da imam neke izopačene stavove po pitanju žena, kako se to obično danas smatra, i kako vidim da navlači vaš drugi dio pitanja. Svaka žena ima pravo izbora, kao i svaki muškarac. S obzirom na to svatko izabire svoje životne prioritete.

• Kako se osjećate kad čujete sevdalinku?

– Možda će vas odgovor na ovo pitanje iznenaditi, osobno ne slušam baš često glazbu, ali u mojeme mobitelu postoji desetak pjesama, a sve su sevdalinke! Kada biste mi htjeli ispuniti glazbenu želju, zasigurno bi bila neka sevdalinka od Safeta Isovića. Opuštajuće, s pitkim riječima koje asociraju na domovinu i kulturu mojeg naroda. Može li bolje?