ANTONIJA GEIGER-EICHHORN – ZBOG IZNIMNOG GLAZBENOG TALENTA ZVALI SU JE ČUDO OD DJETETA
Hrvatsku pijanisticu i glazbenu pedagoginju Antoniju Geiger-Eichhorn zbog iznimnog glazbenog talenta zvali su „čudo od djeteta“. Već u ranoj mladosti uspješno je nastupala po europskim glazbenim pozornicama i bila nagrađivana, a u hrvatskoj glazbi ostavila je izniman trag kao profesorica glasovira. Bila je iznimno darovita i vrhunski obrazovana te među najperspektivnijim europskim pijanistima, ali nije uspjela potpuno iskoristiti svoj glazbeni potencijal.
Geiger-Eichhorn rođena je 4. siječnja 1893. u Rzeszówu u Poljskoj u židovskoj obitelji. Njen otac Hinko Geiger bio je poznati violinist i glazbeni pedagog koji je došao u Zagreb 1891. gdje je bio učitelj violončela i kontrabasa na Glazbenoj školi HGZ, a svirao je i u orkestru Opere. Antonija ga je već u ranom djetinjstvu počela pratiti na koncertima, a bilo joj je samo pet godina kad je počela učiti svirati glasovir kod Anke Barbit-Krežma u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda. Krežma je također bila iznimno talentirana te je kada joj je bilo samo šesnaest godina završila odličnim uspjehom bečki Konzervatorij. Zaslužna je za obrazovanje niza vrsnih hrvatskih pijanista i glazbenih pedagoga među kojima je bila i Geiger-Eichhorn.
No Antonija Geiger-Eichhorn veći dio glazbene naobrazbe, ali i slavu, stekla je izvan Hrvatske. Imala je samo jedanaest godina kada je svirala na velikom koncertu u Budimpešti, a glazbeni su kritičari o njenom nastupu napisali izvrsne kritike. Kad joj je bilo dvanaest godina Geiger-Eichhorn upisala se je 1905. na Konzervatorij u Pragu, a samo godinu kasnije uz Prašku filharmoniju izvela je Beethovenov Glasovirski koncert u c-molu. Godine 1907. otišla je na studij na bečku Akademiju za glazbenu i scensku umjetnost gdje je diplomirala dvije godine kasnije. Kao najmlađa apsolventica te akademije nagrađena je glasovirom tvrtke Bosendorfer. Potom je glazbeno usavršavanje nastavila u majstorskoj školi bečke Akademije u Feruccija Busonija i Leopolda Godowskoga koju je završila 1911. godine kada joj je uručena državna nagrada Austrije. U to vrijeme nazivali su je „čudo od djeteta“ jer je pijanističku karijeru započela već u djetinjstvu.
Nakon završetka studija Geiger-Eichhorn nastupala je diljem Europe na koncertima u Beču, Berlinu, Londonu. Svoj prvi solistički koncert održala je 1913. u Beču gdje je doživjela veliki uspjeh. Godine koje je provela na europskim pozornicama bile su najsjajniji period njene glazbene karijere. Nakon Prvog svjetskog rata vratila se u Hrvatsku i od 1920.-40. u Zagrebu predavala glasovir na Muzičkoj akademiji. Uz pedagoški rad, redovito je održavala solističke koncerte, nastupala je uz orkestar, ali i kao članica komornih sastava. Često je nastupala u emisijama Radio Zagreba otkad je 1926. osnovan.
Poslije proglašenja NDH za Geiger-Eichhorn, kao i ostale Židove, nastupaju teški dani. Umirovljena je, morala je prijaviti svoju imovinu i internirana je u Italiju. Tamo je od 1943. ilegalno djelovala u talijanskoj partizanskoj zoni u Calestanou pokraj Parme.
Nakon završetka Drugog svjetskoga rata vratila se u Zagreb i 1945. godine ponovno dobila posao na Muzičkoj akademiji kao docentica, a potom i profesorica klavira. Predavala je do 1961. kada je otišla u mirovinu. Njegovala je pijanistički stil u duhu bečke škole i virtuoza 19. stoljeća, a ostvarila je golem repertoar pijanističke glazbe: Beethovenove sonate, Chopinov opus, te brojne skladbe F. Liszta, F. Schuberta, R. Schumanna, J. Brahmsa, S. Rahmanjinova, M. Ravela, J. Suka, A. Skrjabina, A. Glazunova. Izvodila je i skladbe hrvatskih autora, Dore Pejačević, V. Rosenberga Ružića, B. Kunca, B. Papandopula, Ž. Hirschlera, M. Cipre, M. Majera i B. Bjelinskog. Neke snimke njezinih interpretacija nalaze se u fonoteci Hrvatskog radija.
Kao pedagogica odgojila je mnoge pijaniste i pedagoge: Danicu Ogrizović, Ivanu Lang, Zdenku Novak… Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo dobila je 1966.. Napisala je na njemačkom jeziku Sjećanja na godine provedene u internaciji u Italiji 1941–1945. u 4 sveska koji se čuvaju u arhivu Hrvatskog glazbenog zavoda.
Antonija Geiger-Eichhorn umrla je 1. srpnja 1971. u Zagrebu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.