ALBANCI POLOŽILI VIJENCE NA SPOMEN-PLOČU MILANA PL. ŠUFFLAYA

Predstavnici Unije Albanaca u Republici Hrvatskoj, u suradnji s Družbom „Braća Hrvatskoga Zmaja“, danas su u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu položili vijence na spomen-ploču albanologa, dr. Milana pl. Šufflaya povodom obljetnice njegove smrti. Milan pl. Šufflay bio je hrvatski povjesničar, političar pravaš, prevoditelj i poliglot koji je govorio francuski, njemački, talijanski i engleski, sve slavenske jezike, latinski, starogrčki, novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt. Utemeljitelj je albanologije i autor je prvoga hrvatskoga znanstveno-fantastičnog romana. Bavio se hrvatskom povijesti posebice Srednjim vijekom, te albanskom povijesti i smatraju ga jednim od najvećih albanologa. Bio je sveučilišni profesor i napisao brojna znanstvena djela, no to mu nije pomoglo kad je 1921. u Kraljevini SHS bio uhićen zbog navodne veleizdaje i osuđen na tri godine i šest mjeseci zatvora kao jedan od četrnaestero optuženih Hrvata u montiranoj optužnici. Reagirajući na optužnicu Šufflay je rekao:

“Hrvatska ima svoje državno pravo, a Hrvati kao politički narod kateksohen imadu svoje naravno pravo, pravo samoodređenja. Prekinuće veze s bivšom monarkijom dne 29. listopada 1918. temelj je nezavisne države Hrvatske. Ta država ne nalazi se u drevnom sklopu… Nema otrgnuća! Nasuprot se baš radi o novom sklopu, koji bi imao tek pravno nastati. Tužiti me dakle, da ja hoću otrgnuti hrvatsku državu, koja postoji, od kraljevstva SHS, koje pravno ne postoji, pravna je i logička zabluda. (…) Ako je hrvatsko čuvstvo, želja i mišljenje o samoodređenju, hrvatskoj državi, vjera u Ententu grijeh, onda sam ja kriv. Ali to čuvstvo, tu želju, tu vjeru imade čitavi hrvatski narod i izrazio ih je preko svojih zastupnika banske Hrvatske. Vlast, koja me tuži, može ovdje dobiti proces proti meni, ali jer goni čitav hrvatski narod, izgubit će proces pred licem Evrope… Kao filozofu, kao slobodoumnom Hrvatu meni je lično svejedno, sjedio ja u malim uzama sudbenog stola ili druge koje kaznione, ili pak da izašav na tobožnju slobodu dodjem u veliku tamnicu, u kojoj hvala Bogu, tek privremeno čami hrvatski narod.”

Nakon što je odslužio pola kazne, pušten jer iz zatvora jer je teško obolio, te se nastavio baviti znanstvenim radom. Na sveučilištu u Budimpešti 1928. dobio je mjesto sveučilišnog profesora, ali država mu je odbila dati putovnicu te je morao ostati u Zagrebu. Godinu poslije, na zahtjev albanske vlade i Akademije znanosti iz Beča, dobio je putovnicu da bi u Albaniji proučavao povijest te zemlje gdje je priredio III. svezak Codex Albanicus. Nakon povratka u Hrvatsku dobio je prijeteće pismo, mediji su ga počeli napadati, a velikosrpski milje odlučio ga je ubiti. Pripadnici organizacije Mlada Jugoslavija, koja je bila pod kraljevom zaštitom, napali su ga na ulazu u stan u središtu Zagreba i čekićem mu razbili glavu. Od posljedica je umro 19. veljače 1931., a rukopis III. svezaka Codex Albanicus ukraden je iz njegova stana. Tada su znanstvenik svjetskoga glasa Albert Einstein i njemački pisac Heinrich Mann putem Međunarodne lige za prava čovjeka pozvali svjetsku javnost na prosvjed protiv zločina počinjena nad dr. Milanom pl. Šufflayem. No zločinci su pobjegli u Beograd pa nitko nije kazneno odgovarao za ubojstvo dr. Šufflaya.

Organizatori polaganja vijenaca su Unija Albanaca u Republici Hrvatskoj, Zajednica Albanaca Grada Zagreba i Zagrebačke županije, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Pokroviteljica je bila saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj, a prisutni su bili predstavnici diplomatskog zbora Veleposlanstava Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije u Hrvatskoj, te Sejfedin Prekazi, predsjednik Zajednice Albanaca Grada Zagreba i Zagrebačke županije, i Behar Mullajupi, predsjednik Umjetničkog kulturnog društva „Shkendija“.