EMIR GRBIĆ diplomirani politolog i savjetnik saborskog zastupnika

OSJEĆAM SE NAJBOLJE KAD MI NI TRADICIONALISTI NI MODERNISTI NE NAMEĆU SVOJE VRIJEDNOSTI

Emir Grbić, diplomirani politolog, savjetnik saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, među rijetkim je pripadnicima mlade generacije koji nakon stjecanja sveučilišne diplome, nije bio niti jedan dan nezaposlen. Kao student je sudjelovao u programu “Volontiram u Hrvatskom saboru” i dobio posao. No, Grbić se i dalje educira na raznim seminarima koji se bave problemima nacionalnih manjina i ljudskim pravima, a stalnu izobrazbu drži primarnim ciljem. Kao pripadnik bošnjačke nacionalne zajednice, neslužbeno sudjeluje u svim njenim događanjima. Pritom žali što je bošnjačka zajednica nehomogena u zajedničkim ciljevima zbog čega, iako je druga najbrojnija manjina u Hrvatskoj, nema saborskog zastupnika iz vlastitih redova.

  • Pripadnik ste bošnjačke nacionalne manjine, a radite u Uredu saborskog zastupnika romske nacionalne manjine Veljka Kajtazija. Na kojoj ste poziciji i što podrazumijeva vaš posao?

Nešto više od dvije godine na poziciji sam savjetnika saborskog zastupnika Kajtazija koji osim romske zastupa i austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, ukrajinsku, tursku, vlašku i židovsku nacionalnu manjinu.

Opseg poslova koje obavljam nekad nadilazi okvire moje struke i zna biti dosta nepredvidljiv. Teško je istaknuti što posao sve podrazumijeva zbog dinamike i tempa kojim radimo. U kratkom vremenu smo formalno prošli kroz tri saziva Hrvatskog sabora i dva izborna ciklusa, a nije isključeno da se ista situacija s izborima ponovi još jednom u skorije vrijeme. Posao u tom smislu podrazumijeva prije svega međusobno povjerenje i pouzdanost, kompromise i dogovor.

Postoji uvijek i ona manje zabavna strana rješavanja tehničkih pitanja, ugovaranja sastanaka, vođenja rasporeda i dokumenata, zatim standardni dio posla aktivnog praćenja rada i sudjelovanja u radu Hrvatskog sabora i njegovih radnih tijela. Međutim, svakako je najizazovniji dio pratiti i sudjelovati u procesu stvaranja inicijalne ideje kako određeni problem riješiti pa do pronalaska načina da se ta ideja stavi na papir i usvoji kao politička odluka, a kasnije i implementira na način da ima utjecaj na stvarno stanje na terenu. To je proces pronalaska načina da se dokaže kako su posebni interesi i problemi nacionalnih manjina komplementarni interesima većine i kako nisu u sukobu.

  • Jeste li angažirani samo u Kajtazijevom uredu ili i izvan te na kojim poslovima?

– Posao je sam po sebi previše opširan da bih imao vremena baviti se drugim poslovima na ozbiljan način. Ne traje samo osam sati dnevno već treba biti spreman provesti dosta vremena i na terenu te biti dostupan u svakom trenutku ako se za to iskaže potreba. S druge strane, ne radi se samo o uredskom poslu i u njemu se mogu pronaći i druga zadovoljstva kroz organizaciju kulturnih manifestacija, putovanja i slično.

  • Kako ste dobili taj posao? Gdje ste prije radili?

– Hrvatski sabor provodi program volontiranja zastupnicima pod nazivom Volontiram u Hrvatskom saboru. Kao sudionik tog programa već kao student počeo sam volontirati u uredu zastupnika, paralelno sam radio i drugi studentski posao, a kako sam stjecao sve više iskustva i kako smo razvili odnos povjerenja tako sam dobio i priliku ostati u uredu zastupnika.

Program bih preporučio svim studentima diplomskog studija Fakulteta političkih znanosti i Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, posebno imajući u vidu da ne postoji bolji način sagledavanja rada institucija nego sudjelovanjem u procesima koji se odvijaju iz prve ruke. Program ima mana, ali je mnogima omogućio da steknu nova iskustva i saznanja, a i saborskim zastupnicima nudi još jedan pogled na probleme s kojima se suočavaju u radu te im može biti od velike pomoći. Meni je bio koristan jer niti jedan dan nakon završetka studija nisam proveo na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

  • Diplomirali ste na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Jeste li se educirali za ovaj posao i izvan fakulteta?

– Da, diplomirao sam politologiju (Summa Cum Laude) u Zagrebu, smjer međunarodni odnosi. Na fakultetu postoji niz kolegija koji se izravno bave manjinskim pravima, etničkim sukobima i političkim sustavima čije osnove morate poznavati kako bi se uspješno bavili ovim poslom. Ne podcjenjujući sve što se odvijalo na fakultetu, iz ove perspektive najviše pamtim aktivnosti koje nisu bile obavezne: seminare, ljetne škole i projekte na kojima sam sudjelovao u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.

Konkretno sam se bavio manjinskim pravima na Regionalnoj školi ljudskih i manjinskih prava u Medulinu u organizaciji Centra za međunarodne i sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a tu bih istaknuo i UN Akademiju koju organizira Hrvatsko društvo za ujedinjene narode u suradnji s Diplomatskom akademijom Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske kao dobar program.

S praksom odlaska na seminare nisam odustao ni nakon što sam se zaposlio, te sam prošlo ljeto sudjelovao na Europskoj ljetnoj školi o predrasudama, genocidu i sjećanju u Budimpešti na Tom Lantos Institutu, a i sa zastupnikom Kajtazijem često imam priliku putovati na slične događaje u Sarajevo, Rigu, Rim, itd.

Zanimljivo je da smo jednom prilikom naknadno utvrdili da stojimo baš jedan pored drugog na fotografiji s jednog od tih seminara, mnogo prije nego što je naša suradnja započela.

Na seminarima sam upoznao i neke kolege s kojima danas često surađajem, tako da bih svakako studentima preporučio da se za vrijeme studiranja uključuju u što više aktivnosti. Steći će mnoga iskustva i znanja, višegodišnja prijateljstva, a uz malo sreće možda i posao.

  • Jeste li zainteresirani za razvoj političke karijere i što vam je trenutačno prioritet?

Politika je samo sredstvo za ostvarivanje ciljeva sukladnih našim vrijednostima i uvjerenjima. Vrijednosti i uvjerenja traju duže od političkih mandata i političkih karijera, a oni koji političku karijeru i mandate doživljavaju kao cilj u politici nemaju što tražiti. Oni koji politiku prakticiraju u njenom najprimitivnijem obliku kao svrhu samoj sebi kratko traju i brzo se zaboravljaju. U tom smislu nisam zainteresiran za razvoj političke karijere i dosad nisam o tome razmišljao, ali kao politolog sam duboko svjestan da je, kao što to ističe B. Brecht, “Najgora od svih vrsta napismenosti politička nepismenost”. Da “politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u političkim događanjima. Ona ne zna da troškovi života: cijena graha, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, ovise o političkim odlukama. Politički nepismena osoba je toliko zaslijepljena da ponosno govori kako mrzi politiku…”.

Trenutačni prioritet mi je stalno napredovati i stjecati znanja koja će mi omogućiti da što bolje i na što objektivniji način razumijem druge i svijet oko sebe. Prihvaćanje činjenice da je stjecanje znanja stalan proces vodi u skromnost i toleranciju.

  • Koliko ste angažirani u bošnjačkoj zajednici u Hrvatskoj, jeste li član neke političke stranke, udruge, vijeća…?

– Nastojim sudjelovati u svim političkim događajima koji su bitni za bošnjačku zajednicu u Zagrebu i Hrvatskoj. S druge strane, nisam član niti jedne bošnjačke stranke, udruge ili vijeća što je malo paradoksalno, ali smatram da je pristupnica samo formalnost, a ne i garancija aktivizma. Najčešće se pojavim na događajima koje organizira Kulturno društvo Bošnjaka Preporod, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Bošnjačka nacionalna zajednica pa i neke stranke te Islamska zajednica u Hrvatskoj. Svi ti ljudi su međusobno dobro povezani, a s mnogima imam dobre prijateljske odnose.

Ipak moram istaknuti kako sam poprilično frustiran s podjelama među i unutar bošnjačkih manjinskih udruga, stranaka i institucija. Najgore je kada se osobni animoziteti pojedinaca preslikavaju na takve organizacije, ali iako je to slučaj i kod drugih manjina, Bošnjaci su postali prvaci u tom “sportu”. I u domovini i izvan nje.

To pokazuje i broj kandidata bošnjačke nacionalne manjine na posljednjim izborima koji je u startu predstavnicima malobrojnije manjine omogućio da osvoji saborsko mjesto, iako su Bošnjaci druga po brojnosti nacionalna manjina u Hrvatskoj i ona koja je dala najveći broj poginulih branitelja u odnosu na ostale nacionalne manjine.

Ne govorim to jer mislim da pripadnik druge manjine ne može predstavljati Bošnjake u Saboru, nego upućujem da su Bošnjaci bespotrebno politički inertni, ali i sve više asimilirani do te mjere da su gotovo u potpunosti izgubljeni u procesu mimikrije većinskog naroda, njegova jezika i kulture.

  • Kakva je perspektiva mladih Bošnjaka u Hrvatskoj generalno gledajući sve aspekte života?

– Perspektiva mladih ljudi u Hrvatskoj općenito je često vrlo teška. Ekonomski razlozi su tu glavni faktor koji treba analizirati, a ne bih rekao da se mladi Bošnjaci po tome razlikuju puno od svojih vršnjaka. Međutim, Bošnjaci jesu, u odnosu na druge manjine, oštećeni jer su politički obezglavljeni. Posljedično nemaju mogućnost njegovanja vlastitog jezika i kulture u redovnom obrazovnom sustavu. Bosanski jezik nije priznat kao manjinski jezik, Bošnjaci u Hrvatskoj nemaju lidera i središnju političku adresu ili organizaciju, a zbog povijesne bliskosti s hrvatskim narodom, puno brže gube vlastiti identitet nego ostale manjine.

  • Otkud je i kad vaša obitelj stigla u Hrvatsku?

– Od svih valova migracija moja obitelj je stigla u vjerojatno povijesno najtežim okolnostima i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu. Radi se o posljednjem velikom valu migracija Bošnjaka koji se zbio za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu početkom devedesetih godina.

  • Jeste li rođeni u Hrvatskoj i smatrate li je svojom domovinom?

– Rođen sam u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvatsku smatram domovinom. S obzirom da je Hrvatska politički uređena kao građanska republika, niti jedan građanin ne bi trebao imati povoda da je ne smatra vlastitom. Zbog globalizacije i stalnih migracija stanovništva mnogi žive izvan svojih matičnih država, ali u unutar-europskom kontekstu i 21. stoljeću to ne predstavlja nikakav problem. Uostalom, oko dva milijuna državljana EU radi i stanuje u drugim državama EU.

  • Koliko državljanstava imate?

– Dva – hrvatsko i bosanskohercegovačko. Tri, ako uračunate europsko koje ne treba zanemariti kao važan izvor prava i mogućnosti.

  • Mladi i obrazovani odlaze u velikom broju iz Hrvatske, čak i neki koji imaju posao, u potrazi za boljom zaradom i životnim standardom. Razmišljate li ponekad o odlasku i kamo biste otišli?

– To je uvijek opcija, za nas mlade često i izazov i želja. Takvu stvar nemoguće je u potpunosti zaustaviti. Samo jačanjem gospodarstva možemo preokrenuti trendove ekonomske migracije. S druge strane, profesionalci su oduvijek migrirali kako bi stekli dodatna znanja. Problem nastaje kad profesionalni angažman, zbog nedostatka mogućnosti da stečena znanja primjene u domovini, dovede do potpunog otuđenja.

  • Kako spajate tradiciju sa suvremenim načinom života i u kojim situacijama se najbolje osjećate?

– Bošnjaci, unatoč zlonamjernim konstrukcijama i pokušajima da se bošnjačko-hrvatski odnosi, posebno u kontekstu Bošnjaka kao muslimana problematiziraju, nemaju problem spajanja svoje tradicije sa suvremenim načinom života u Zagrebu kao jednom od najvažnijih kulturnih središta na ovim prostorima. Ne mislim da su tradicionalisti unutar bošnjačkog korpusa drukčiji od tradicionalista unutar većinskog naroda. Osjećam se najbolje kad mi ni tradicionalisti ni modernisti ne nameću svoje vrijednosti. Sloboda ima točno definirane granice.